Svi koji su si ikada uputili pepeljaru iz birca, kemijsku iz banke ili šampon iz hotela u smjeru vlastitog džepa, znaju vrlo dobro da – tko je jamio jamio je. Fakat nije lijepo krasti, ali neki fenomeni javne i ne tako javne imovine jednostavno zovu da ih prisvojite i smjestite u toplinu svog doma. Evo što smo sve popaljivali i nikako da osjetimo grižnju savjesti
Prometni znakovi
Jedan od kreativnijih načina da si ukrasiš prostor. Recimo, s puste ceste si otšarafio znak upozorenja za klizav kolnik i stavio ga na vrata kupaonice. Još ako ne živiš sam, s obzirom na promet bit će smisleniji na tvojim vratima nego što je na cesti. Koliko je ljudi već pospremilo javnu signalizaciju po kućama, pravo je čudo da još nisu izmislili znak za zabranu krađe znakova.
Pepeljara
Birtija je oduvijek bila pravo rasadište stvari za popaliti. Od onih sasvim benignih kao što su vrećice šećera koje ne misliš potrošiti nego pridružiti već pozamašnoj kolekciji, do pepeljara, čaša, krigli. Iskušenja postaju sve veća kako kafići uvode skoro pa dizajnerske šalice za kavu, žličice i tanjuriće. A i kud ćeš konkretnije pohvale za uslugu, nego kad si od miline želiš uzet suvenir za doma.
Hotelski šamponi
Da sad ne širimo tarapanu među vlasnicima birtija, evo jednog mjesta radnje kao stvorenog za mažnjavanje. Hoteli. Da vidimo, što se tu može skoro pa legalno potrpat u torbu. Ručnici, sapuni, šamponi, WC role... S potpisom, dakako. Hilton, Four Seasons, Ritz-Carlton... Jer, naravno, sve što želite kada se vratite kući i iskrcate plijen u svoju kupaonu jest – osjetiti se kao da ste u hotelu.
Tablice
Hahari tu i tamo kradu tablice s automobila, mada, iskreno, ne vidimo neku pretjeranu vizualnu vrijednost. Hrvatske registarske pločice izgledaju talentirano loše, bilo na autu, bilo na polici u sobi. Čudi zapravo što se za registraciju ne dobiva dizajnerski popust ili neko drugo umjetničko obeštećenje. Čisto stoga što vam nagrđuju inače predivno vozilo.
Kemijska
U banci, pošti, na zavodu za zapošljavanje... Prilika za svjesno ili nesvjesno popalit kemijsku koju vam je netko uručio za ispunjavanje formulara je bezbroj. Dokažite, zakonu unatoč, koliko ste pismeni. Jer, kao što će vam reći svaka kumica s Dolca – bolje da kradete rabljene kemijske, nego da preprodajete drogu.
Vrećice
Prodavačice sve češće vade besplatne vrećice jednu po jednu ili tek na izričito traženje kupca. Razlog jasan. Brdo ekipe je iz nekog razloga smatralo da im pripada najmanje pedeset komada odjednom, ukoliko su bile slobodno dostupne. Bilo je to negdje u osamdesetima kada su penzići išli po špeceraj u Leibnitz ili Graz i namlatili se besplatnih vrećica po samoposluživanjima. Sama činjenica da su bile u boji i imale na sebi otštampano nešto na njemačkom, izgledala je neizmjerno bolje kada se išlo po kelj i luk na lokalnu tržnicu.
Pločica s tramvajskim brojem
Meka za buntovnu mladež ljepljivih prstića bila su zadnja tramvajska kola nekadašnjeg Zetova voznog parka. Škvadra je redovito ćapavala ploču s brojem koja je u jednom tipu tramvaja bila praktički nadohvat ruke. Uglavnom su to bile šestice, sedmice i četrnaestice. Pokoja petica. U sljemenskoj petnaestici se bilo malo teže igrati delikvencije jer su bila samo jedna kola i vozač je praktički sve mogao vidjeti i čuti. Danas jedino što možeš popaliti iz tramvaja je komad novina. Besplatnih. Već to ubije želju za uzimanjem, a kamoli čitanjem.
Vrtni patuljci
Sad, u slučaju vrtnih patuljaka pitanje je možemo li govoriti o protupravnom prisvajanju tuđe imovine ili o oslobađanju napaćenih malih bića iz tiranije vrtova. Već se nekoliko puta pisalo o pokretu za oslobađanje vrtnih patuljaka, čiji pristaše idu okolo po dvorištima, oslobađaju minijaturna stvorenja i puštaju ih na slobodu. Odnijeti ih doma bilo bi samo dodavanje soli na njihove vjerkovne uzničke rane.
Uredski materijal
Spajalice, klame, fascikli, blokići, papir... Gomila radnih mjesta vrvi od malih slatkih nebitnosti koje u kleptomanskim umovima stvaraju invaziju adrenalina. Svi smo se u mali milijun situacija zatekli da nam egzistencijalno treba tri kutije spajalica, a tamo na poslu nitko ne daje ni pišljivog boba za njihovo postojanje. Naravno, bilo bi poželjno da prije akcije osnujete udrugu za oslobađanje uredskog materijala. Tek toliko da si podebljate argumente kad vas danas sutra ćope.
Upaljači
Nekim ljudima tuđi upaljači nepogrešivo gravitiraju prema džepovima i spremni su u to ime riskirati sve žive socijalne kontakte. Uglavnom se priča svodi na to da se vrate navečer doma i skuže kako po hlačama i jaknama imaju po par upaljača, a da im nikako nije jasno kako su se tu stvorili, a još manje kome pripadaju. Pamet u glavu, jerbo vam se ozlojeđeni frendovi više neće usuditi pripaliti niti iz vlastite ruke.
