Maškare
Bića iz noćnih mora, zle vještice, babaroge i ina mlađahna ekipa koja za fašnik našminkana obilazi kuće i izvodi instant koreografiju za siću, kod solidnog postotka dječice proizvodi totalni PTSP. Previše boje, previše zvuka, previše čudno ili, najvjerojatnije, previše nalik na zločestu škvadru iz crtića, maškare su bile vrijeme plača i škrguta zubi, dok su ostali mijesili krafne među zubima, cerekali se i doživljavali nas bez grama empatije.

Usisivač
Stroj iz pakla koji roditelji od milja zovu usisivač, još je jedna u nizu pojava koje su postojale isključivo zato da nas podsjete da je svijet mračno i opasno mjesto. Nehumano zujanje mašine koja guta mucice, prašinu i mrvice koje su nam poispadale iz usta, bez beda je upropastila psihičku ravnotežu tolikoj dječurliji da ništa čudno što mnogi od njih kada poodrastu jednostavno mrze usisavati. Ne vidimo drugi razlog.

Seks buba
Prvu slutnju da nas na svijet nije donijela roda, nego možda ogromna bubetina ili golub, sasvim lijepo može prozvesti scena seksa. Zašto odjednom jedan stoji na drugom? Očito da si ne žele sve najbolje. Svejedno, koliko agresivno toliko i intrigantno, prvi pogled na životinjske reproduktivne tehnike često se urezao u pamćenje daleko dublje nego prvi pornić ili duplerica. Iako su, vjerojatno, imali manji edukativni potencijal.

Šišanje
Riječ šišanje ili frizer nekad davno zvučala je identično sireni za opću opasnost. Znaju klinici, kosa boli, a još ako k tome frizerka zadovoljava sve parametre izgleda babaroge, dernjava, plač i histerija apokaliptičnih razmjera su zagarantirani. Koliko duboko i neshvatljivo klinci cijene svoju kosu govori i činjenica da su mnogi roditelji prisiljeni šišati ih dok spavaju. A dok mali Samson skuži da mu fali pola čupe, bit će prekasno za ikakvu ozbiljniju biblijsku reakciju.

Rezanje noktiju
Uf, ovo je gadno. Ako smo i zaboravili s koliko smo godina izgubili nevinost ili neki drugi elementarni podatak iz CV-a, definitvno nismo scenu prisilnog rezanja noktiju. Za razliku od kose, za koju smo bili vezani čisto metafizički, podrezani nokti je ful neugodan osjećaj u prvo vrijeme. Ekstra sadistički roditelji bi još tu i tamo upotrijebili rašpicu. Stvar koju smo im spremni ne oprostiti u nekoliko sljedećih reinkarnacija.

Sjena
Više manje smo se svi ježili od pomisli da trebamo po nešto otići u drugu sobu u kojoj nije upaljeno svjetlo, no ima dječice koja su fobiju odvela na novu razinu. Bježe od vlastite sjene, a ova ih iz nekog razloga tvrdoglavo prati u stopu. Teško je izvojevati pobjedu nad zakonima optike, za to će trebati pričekati nekog zlog profesora fizike, a do onda će već biti svojski psihički izubijani. Najgore od svega, lijek za sjenu je samo novi razlog za paniku – mrak.

Prsti kroz čarapu
E da, nabasali smo i na to. Ima klinaca koji doživljavaju rasap ličnosti pri pogledu na palac što im viri kroz čarapu. Tu fakat ne znamo kako im podići moral, osim da im uručimo svečanu zahvalnicu za zabavljanje okoline. Jednog dana će se s ponosom sjetiti da možda nisu imali zen djetinjstvo, ali barem su unijeli dašak vedrine na roditeljska lica. Makar, kad se bolje zamislimo, provirujući palac fakat izgleda kao prijeteći organizam s dalekog planeta koji želi preuzeti kontrolu nad našim umom.

Salata
Postoji hrana koja jednostavno izgleda prestrašno da bi je se ufali staviti u usta. Salata je jedan od boljih kandidata. A da smo bili istraumatizirani hranom na sve moguće načine, malo tko neće priznati. Bilo da smo morali sve pojesti prije nego se dignemo od stola, bilo da su nas šopali žličicom pa strugali hladnim metalom po podbratku ili gdje je već curilo. U svemu najviše fascinira činjenica da je ljudski rod više manje prisiljen naučiti uživati, i to ne samo glede probavnih gušteva.

Nasmiješene face
Ako negdje počinjemo gubiti psihološku ravnotežu i počinjemo vjerovati da je svijet okrutni konc-logor stvoren za ubijanje ličnosti, to je onda serija izbeljenih nasmiješenih faca koje su se serijski cerile na milimetar od našeg nosa. Sve one sretne muci-buci bake, tetke, strine i susjede koje su imale potrebu demonstrirati životopis svojeg zubala u krupnom planu, tko zna koliko su nam samo sinapsi poubijale. Naša bi dreka malo promijenila na stvari. Zašto nitko nije spreman shvatiti djecu kao likovne kritičare, čiste i neopterećene bibliografijom i fusnotama?

Odvezani žniranci
Svaki dokaz je suvišan. Kome nije unaprijed očito da su raspetljane tenisice neprihvatljivi fenomen u kozmičkom poretku stvari, taj to neće shvatiti ni nakon cjeloživotne kontemplacije na Tibetu. Jasno onda da probrani klinci padaju u urličući trans kada skuže da im se nešto otpetljalo tamo dolje. Doduše, vezanje na čičak moglo bi im vratiti tračak nade da nije sve izgubljeno.