Sponzoruša
Nogometaši i modeli imaju sponzora, da, a mogla bi ga imati i polupijana prenapudrana studentica koja glanca šankove koktel-barova svojom zadnjom i jedinom štok-kolom. Sve u nadi da će naletjeti nečiji sin koji će joj obećati svijetlu, beskrajnu budućnost od nekoliko  tjedana. Dakako, uz par fancy večerica, wellness tretman, posjet Veneciji i eventualno nove štiklice. U zamjenu će frajer s viškom platežne moći imati zagarantiran kokošarski smiješak, nosnice konstantno ubijene tonom parfema, vječno 'da, aha, baš, fakat, i ja isto mislim, u pravu si, dobro si rekao' i par bučnih orgazama na zadnjem sicu čiji se decibeli mogu mjeriti jedino količinom glumatanja.

Posvuduša
Nema after partija, promocije, domjenka, eventa, premijere ili otvaranja gdje nećemo zateći ambiciozne komade sa sedamnaest nogu i dvadeset i devet usnih šupljina, koje od nemilja zovemo posvudušama. Hiperaktivne ovisnice o javnim ukazanjima ne biraju ni mjesto ni vrijeme za demonstraciju svojeg lika i djela dokle god postoji i najmanja šansa da se nađu u društvu makar jedne face iz dnevničkih priloga, pa makar to bio i ministar Čobanković. Svaka bolja posvuduša mjeri svoj uspjeh ispražnjenim čašama šampanjca, pojedenim mini sendvičima s namazom od tartufa, listom užicanih telefonskih brojeva i, naravno, stupnjem kvarcanosti od okolnih bliceva. Osim u slučaju gradonačelnika Bandića, koji je po tom pitanju totalni crnac, te bi se svaka daljnja diskusija na temu zagrebačke, a odnedavno i državne sveprisutnosti prve muške posvuduše mogla progasiti rasističkom.

Eventuša
Krnju, deformiranu, narcisoidnu i snobističku varijantu posvuduše znalci su već odavno prepoznali i uveli u katalog ženske tipologije za 21. stoljeće kao eventušu. Eventuša, naime, gurmanski bira kome će završiti u objektivu, bira s kim će grickajući maslinu iz martinija prokomentirati vremensku prognozu, a kome će udijeliti usiljeni smiješak nakon uštogljene fore. Riječ je o plemenitoj sorti koja apsolutno drži do sebe i kojoj je već u seniorskoj grupi u vrtiću bilo jasno da nije isto kad ti žlicu u usta tura studentica na praksi i voditeljica smjene. To se u školi pretvorilo u pronicljivu svijest da je dolazak na rođendan frendici kojoj starci ljetuju u Crikvenici ipak nešto drugo od one kojoj ljetuju na Hvaru, a na faksu da menzu na Laščini i onu na Cvjetnom dijeli klasni bezdan. Eventuša svoj odraz u zrcalu smatra kapitalom čija se vrijednost na burzi javne taštine ulaže uz najstroži oprez i neizbježno pitanje: 'A tko će sve još biti tamo?'

Piaruša
Inteligentniji poslovnjaci odnose s javnošću sve više prepuštaju mlađim seksi komadima koji svoje talente nose ne toliko u, iza, uz, već doslovce po sebi. Još da se javnost smije s njima izravno odnositi bilo bi sto posto fer, no ovako sve što može je pljusnuti im na čelo samoljepivu trakicu s natpisom – piaruša. PR je od veleuvažene discipline odnosa s javnošću etablirane početkom 20. stoljeća, koja je zahtijevala multidisciplinarna znanja iz komunikacije, diplomacije, sociologije, psihologije i tržišta napravila kvantni skok prema solidnom paru sisa i bokova, tri tipa osmijeha i ljubogledljivom lišcu. Sve pohvale. Priznajemo, ostavljanje dobrog početnog dojma je ključno za podmazivanje svake daljnje komunikacije, ali u tome i leži profesionalna deformacija piaruše – ostavlja dojam, ali malo što drugo.

Frigiduša
Svi znamo da su nas na svijet donijele rode. Tko pomisli o seksualnom životu svojih staraca ne može zaključiti ništa drugo. No nisu nam rekli za jednu iznimku. Postoje žene koje su na svijet donijeli pingvini. Drito s Antartika među nas su dopremljeni histerični, usuknuti, nepredvidljivi, aseksualni primjerci ženskog roda emancipirani na temperaturama ispod nule i sa snjegovima Kilimandžara u gaćama. Kako na polici uz blagajnu sa svim ultrasafe, ultrathin, i ultrapleasure đinđuvama za penetraciju još nismo promašli neku tipa ultrahot ili ultradrill, fakat ne vidimo način da rastopimo ili probijemo led žena čije međunožje može poslužiti još jedino za sanjkanje ili hlađenje piva.

Blebetuša
Žene kojima zatvaranje usta ulazi u red nerješivih fizikalnih problema poput prirode antimaterije i zakrivljenosti prostorvremena možda bi se trebale požaliti NASA-i ili CERN-u, ali ih umoljavamo da svoje znanstvene probleme ne rješavaju preko naših ušiju. Popušili smo sve fore o drugačijoj strukturi ženskog mozga, većem centru za verbalno izražavanje, kulturološkim, civilizacijskim, psihološkim predispozicijama, ali nažalost još nismo umrli od raka pluća. Dakle, ponizno muški žicamo sve blebetuše da uvedu pet sekundi božanske tišine iza svake rečenice, a nakon svakog odlomka da nas nagrade mentalnom piš-pauzom. Problem s trkeljušama je što su toliko neprekidne da ni ne čuju kako ih nakon drugog interpunkcijskog znaka više nitko ne sluša. Ukoliko su, a najčešće jesu, u društvu najdraže im sublebetuše, onda je stvar utoliko neprimjetnija, jer dok jedna melje, druga kao da sluša, a zapravo predano sipa zrnca u svoj mlinac.

Flertuša
Cure s nabildanim lijevim kapkom i herpesom iznad gornje usne od prečestog oblizivanja društvena zajednica naziva flertušama oliti namigušama. Mali hormonalni šus samodopadnosti i adrenalina neke će žene pohotno i bez oklijevanja konzumirati kad god se ukaže prilika, jer, kada je riječ o golicanju ega, manje je važno što znači i iz kojeg smjera dolazi. Misija zavođenja svakog muškog kapitalca ima smisla samo ukoliko ciljana lovina zna plivati u jezivom plićaku. Jer, ako flertuša ima ikakav miris i okus, onda je to onaj da to što radi sada tebi, radi sutra njemu, a preksutra možda i njoj. Ako to nisi shvatio odmah, onda definitivno zaslužuješ shvatiti prekasno.

Ručkaruša
Kovanica Lane Biondić, domaće chick-lit herione, pokušava leksički objediniti svu silu dokonih udanih Hrvatica koje ne znaju bi li prvo potrošile lovu ili vrijeme pa to rade simultano zveckanjem bešteka po nebrojenim ručkovima. Dosada proizvodi glad, a čovjek se i umori od neprekidnog otvaranja frižidera, da ne govorimo kako izlasci po restoranima izgledaju zericu bolje, osim što se veoma ružno odražavaju na budžet. A što drugo Biondićkinim ručkarušama preostaje raditi kada je muž u teškom biznisu i nikad doma, ljubavnici prljaju plahte s nekom doručkarušom ili večerušom, tri para pudlica odrađuje popodnevni drijemež, a 'Čarolija' počinje tek u osam?

Uvlakuša
Uvijek spremne na pozitivni kompromis i afirmativno rješavanje problema, uvlakuše su prave hrvatske gejše koje dobro znaju da je par slova 'n' i 'e' totalno neknjiževan. A budući da žive po svim standardima pravopisa, nema pismene okoline koja to neće obilato honorirati. Uvlakuše, uvijek spremne na suradnju, uvući će u sebe životne prepreke svih okusa i oblika, a ako već dolaze u formi rupa, bez problema će se u njih smjestiti svojim speleološkim instinktom. Super je stvar što s uvlakušama uvijek znate na čemu ste, a to je otprilike ono na čemu ste sami sa sobom.

Koferuša
Nemaju ormare niti ladice. Ispeglani veš meću drito u kofere. Jer znaju one, a znamo i mi - nikad se ne zna hoće li ih na sljedećem tulumu nakon par piva zašprehati tip za kojeg nakon petnaest minuta shvate da im je vječno suđen. Nakon tri dana hodanja, pet pusa i dvije i pol erekcije koferuše imaju običaj nacrtati se s prtljagom pred vratima svojeg superfatalnog izabranika te mu se useliti ful sigurne da je to napokon muškarac, BMW, 150 kvadrata i samostojeći kombinirani frižider njihovog života. Bit će potrebna ista količina vječnosti da izlete van, pa savjetujemo koferušama da ne prekidaju naviku slaganja čiste robe po putnim torbama jednom udomljene u dvadeset i devetom pokušaju braka. Nakon nekoliko godina, kada sazru i dobiju patinu po nebrojenim stanovima, neka se jave u obližnji salon namještaja i ponude kao antikvitet.