Naljepnice s voća
Svi koji su odrastali u ograđenoj socijalističkoj idili dobro znaju da su markice na narančama ili bananama bile jedan od rijetkih dokaza da nismo sami na svijetu. Bilo je nešto magično u činjenici da voće nije samo voće, nego, eto, ima i naljepnicu. Najnormalnije, stoga, da je ta vanredna činjenica proizvela seriju sakupljača naljepnica kojima je, pretpostavljamo, gušt danas totalno ubijen. Artikli masovno slijeću na police s etiketama 'bio', 'zdravo', 'iz organskog uzgoja', brendirani i s potpisom. Čekamo još da netko počne proizvoditi krumpire sa kinder iznenađenjem u sredini.

Plastične žličice
Skupljanje bešteka po bircevima jedna je od legendarnih nacionalnih neuroza. Žličice za kavu, čaj ili, ono, za odnijet doma, opsjedale su generacije naših sugrađana. Mnogi barataju kolekcijama s kojima bi mogli nahraniti pola Afrike. Draž plastičnih žličica je, naravno, u činjenici da... mmm... da ih se može popaliti bez sankcija? Alternativna interpretacija je da služe kao arhivska građa za neku buduću povijest ispijanja kava koju bi svatko tko imalo drži do sebe trebao danas sutra ispisati.

Vrećice šećera
Manične žličare rasturaju jedino kolekcionari vrećica šećera. Brijemo da ih svaka ulica ima barem 17. Prepoznat ćete ih po tome što kada sjede u birtiji, gledaju lijevo i desno dok im uzdrhtala ruka oblivena hladnim znojem adrenalina šara po tanjuriću za kavu na kojem stoji vrećica šećera koju još nemaju. Postoje dvije škole slatkih sakupljača. Prema jednoj, vrećice moraju biti netaknute, prema drugoj, dozvoljeno je isipati šećer pažljivim otvaranjem na vrhu i zadržati tek ambalažu. Mi drukamo za ove prve... nikad ne znaš kad ćeš ostati bez šećera u noći s nedjelje na ponedjeljak.

Skidanje etiketa s flaša
Iz prve ruke znamo ekipu koja ima nazaustavljiv poriv totalno izguliti boce piva ili kole dok neobavezno ćaskaju o uzaludnom stanju suvremene umjetnosti i ljubavnim peripetijama zagrebačkih beskućnika. Nesvjesna potreba da se boca dovede u čisto platoničko stanje idealne flaše po sebi i za sebe, izaziva mnoga pitanja koja najbolje sažima engleski akronim WTF?. Pored toga, radnja je u najmanju ruku moralno kriminalna s obzirom na legiju stručnjaka za ljepilo, dizajn, psihologiju boja i subliminalne direktive, a za koje je proizvođač utukao brdo para.

Lokalno-nogometni historiografi
Kako odagnati tipično hrvatski weltschmertz, zaboraviti da živimo u banana državi, i to još bez naljepnice, te učiniti nešto epohalno za svoj kvart. Nešto što će se prepričavati na trećoj klupici lijevo u parku sljedećih dvadeset godina? E, pa, baci se na pisanje analiza i memoara vezanih za lokalni nogometni klub, kao što to već rade probrani pojedici našeg podneblja. Dolazi bodriti igrače na treninzima, bacaj role WC papira, bilježi statistiku rezultata na poluvremenu i koliko se puta golman zasvrbio po međunožju za vrijeme akcije u protivničkom šesnaestercu. Imaš garant jednu besplatnu malu kavu u klupskom bircu.

Čuvanje odrezanih zubi i noktiju
Prije nego što se netko znanstveno raspiše na temu koliko hrvatski državljani vole svoja tijela, evo naš obol: Ima nas koji čuvamo odrezane nokte i poispadale zube po kutijicama, ladicama, možda i u vitrinama. Hrpice životnog repromaterijala ne mogu biti doli simptom iskrenog i konzekventnog patriotizma. Ljubav spram domovine podrazumijeva i i svu onu staničnu građu koja je iznikla zahvaljujući hrvatskom mlijeku, zraku, salati, mesnom doručku ili što vam već natapa citoplazmu. Sada barem znamo zašto je rezanje noktiju na prozoru nepristojno - radi se o obijesnom razbacivanju domovinom.

Prepisivanje viceva u teku
Koliko smo se samo puta zatekli u situaciji da se ne možemo sjetiti niti jednog poštenog vica, a čuli smo mali milijun. Rješenje nam stiže iz tabora još jedne klase bizarnih domaćih hobista – škvadre koja u slobodno vrijeme prepisuje viceve u bilježnicu. Stvar sama po sebi da gruneš od smijeha, a kamoli zapisani vicevi. Jedino, ne možemo zamisliti što točno rade nakon što popune teku. Otvaraju je u tri ujutro i smiju se ispod pokrivača? Ili je nose okolo, pa kad u društvu počne opće šamaranje vicevima, oni posegnu u torbu i izrecitiraju par komada?

Arhiviranje kuglica iz nosa
Domaće kolekcionarstvo ne bira ni sredstva ni cilj. Evo, dovoljno je smotati kuglicu šmrklji i zagledati se u nju pet sekundi pa da shvatiš da bi je možda trebalo ostaviti za buduće generacije. Znanstveno gledano, svaka polusasušena bala nakon obrade između palca i kažiprsta ima unikatnu formu. U svijetu zasutom standardiziranim proizvodima, predstavlja pravi dašak svježine, da ne velimo umjetničko ostvarenje. Naravno, plus je i to što vam je materijal cjeloživotno na raspolaganju.

Delfini svuda
Nije teško voljeti te superinteligentne sisavce koji izgledaju kao da se vječno smiju i vole malu djecu, no stvar poprima malo žešće razmjere kada vas neizdrživo loži sve što ima na sebi figuru delfina. Tako čitamo o hobiju prave delfinomanije među sporadičnim sugrađanima koji jednostavno moraju imati svaki privjesak, tanjur, šlape, klofalo za tepih i tucalo za šnicle ako na sebi imaju lik obljubljenog sisavca. Ne znamo jesu li svjesni, ali postoji i vibrator s u obliku delfiniva uda, ako žele odvesti svoj fetiš do logičnog vrhunca.

Traženje bunkera
Što raditi u dosadno poslijepodne kada ti žena gleda dokumentarac o Hrvatskom narodnom preporodu, a vani sve sivo i čemerno. Jasno, gojzerice na noge, svjetiljka u ruke i pravac do prvog relikta iz prohujalih ratova. Postoje, dakle, tipovi u Lijepoj Našoj koji ne pristaju na ništa manje od obilaženja svih poznatih i nepoznatih bunkera u dostupnoj okolici kada je riječ o kreativnom ubijanju vremena. Onaj osjećaj kada prvi puta uđeš u vlažno, duboko i mračno mjesto, ispipaš mu zidove i pofotkaš iz svih kuteva - malo koji muškarac neće razumjeti. Kao i nakon svakog dobrog seksa, slijedi intelektualna faza - izrada tlocrta i pomno dokumentiranje. Još samo treba smuljati ženi da nema razloga osjećati se prevarenom.