Ovih dana kad spazimo novčić na ulici uglavnom ne trošimo vrijeme da ga podignemo jer zapravo i nema nekog smisla s obzirom da se u najboljem slučaju radi o pet kuna ili možda o dva eura (oko 15 kuna). No zamislite na trenutak da se radi o rijetkom novčiću koji vrijedi dva i pol milijuna dolara jer za njim numizmatičari tragaju već godinama.

Vrijedni novčić samo je jedan primjer izgubljenih, skrivenih i zaboravljenih blaga koja rijetki sretnici ponekad uspiju naći i prepoznati. Slijedi nekoliko istinitih priča o takvim ljudima.

Steven Hoffer uvijek je imao osjećaj da među stvarima njegovih roditelja na tavanu krije blago.

'Ja sam jedinac. Dok sam rastao, uvijek sam brinuo o svojim igračkama i nisam ništa zapravo bacao, no kad sam došao u određenu dob napokon sam pospremio sve te stvari u kutije i stavio ih na tavan', kaže honorarni kompozitor koji radi i živi u predgrađu San Francisca

U moru kutija na tavanu Steven Hoffer našao je odlično očuvane igračke. Radilo se o seriji plastičnih figurica iz čuvenog znanstvenofantastičnog serijala Ratova Zvijezda

'Bilo je to kao da sam našao novac. Osjećao sam se kao da sam pametno uložio i sad moram odlučiti što ću s novcem. Otkrio sam da imam oko 10.000 dolara u igračkama', priča Hoffer.

Samostalno je istražio koliko njegovih 50 igračaka koje je našao na tavanu vrijede te ih je zatim sve odjednom prodao trgovini stripovima. Neki prijatelji su mu savjetovali da se strpi još dvadesetak godina, no Hoffer je odlučio da je sad dobro vrijeme za prodaju jer će mu novac dobro doći.

'Radim u muzičkoj industriji i trenutačno nije najbolje razdoblje, pa će mi novac dobro doći. Investicija mi je zapravo pala u krilo, a meni te igračke više ništa ne znače', rekao je Hoffer.

Kipar Pablo Solomon i njegova supruga Beverly vlasnici su ranča u Lampasasu u Teksasu. Ranč postoji još od 1856. godine, no danas je to državni povijesni lokalitet zaštićen posebnim zakonima.

Bez obzira na poseban status, Solomoni su vlasnici zemljišta i to im daje pravo da svaki put kad pronađu nešto vrijedno mogu to prodati. No iako su do sada već nebrojeno puta iskopali razna blaga, Solomoni ništa ne prodaju, već raznim povijesnim predmetima ukrašavaju svoju kuću koju su kupili 1988. godine

'Svaki put kad smo kopali zbog bilo kojeg razloga – da postavimo telefonsku liniju ili posadimo drvo – našli smo nešto. Našli smo novčiće iz razdoblja građanskog rata, mamuzu južnjačkog jahača, mnogo starih čizama, igračke stare više od stotinu godina', kaže Pablo Solomon.

Lista stvari koje su Solomoni našli na svom zemljištu daleko je veća od par stvari koje je kipar spomenuo. Kuću im danas krase razni stari alati od kojih su neki stari više od 200 godina te razni indijanski vrijedni predmeti stari od 2.000 do 7.000 godina.

'Našli smo neke vrlo lijepe i dobro očuvane vrhove indijanskih strijela, zdjelu i kamen za brušenje, staru njemačku lutku i ukras za božićno drvce iz 1880. godine', dodao je Pablo Solomon.

George Walton iz Sjeverne Caroline bio je strastveni sakupljač rijetkih novčića. Nakon što je 1962. poginuo u prometnoj nesreći, njegova obitelj naslijedila je pozamašnu svotu i - naravno - jednu od pet rijetkih kovanica.

Među novčićima iz njegove zbirke našla se i jedna od pet kovanica od pet centi iz 1913. koje su nosile glavu Kipa slobode na poleđini. U pitanju su iznimno rijetki novčići od kojih je do sada nađeno samo pet primjeraka – dva su danas u muzeju, a tri u privatnim zbirkama.

Novčići od pet centi s glavom Kipa slobode izrađivali su se od 1883. do 1912. nakon čega su ih 1913. zamijenile kovanice s bizonom na pozadini. Zbog toga što je službeno stajalište Američke kovnice novca bilo da tih pet novčića nikad nisu napravljeni vrijednosti im je samo porasla.

Georgu Waltonu se 1945. posrećilo i u ruke mu je dospio jedna od vrijednih kovanica. Njegov nećak Ryan Givens kao i ostatak obitelji bili su svjesni što posjeduju, pa je nakon ujakove smrti 1962. dao procijeniti novčić. Licitatori koji su pregledali kovanicu rekli su mu kako nešto nije u redu i poslije toga Givens je spremio novčić u ladicu gdje je skupljao prašinu više od 40 godina.

Početkom devedesetih, numizmatičari su se ponovo počeli interesirati za izgubljene rijetke kovanice iz 1913. i uskoro je i Givensu na vrata zakucao netko s ponudom od 5.000 dolara. Givens mu je uljudno objasnio kako prvo mora razgovarati s obitelji ako želi prodati novčić.

Iste godine kad su se numizmatičari ponovo počeli raspitivati za pet rijetkih kovanica četvrti je novčić na aukciji postigao cijenu koja je prelazila milijun dolara. Givens je čvrsto odlučio kako mora saznati je li njegov novčić pravi ili nije, no istina nije izašla na vidjelo još deset godina.

Napokon, Givens je novčić donio na godišnju konvenciju Američkog društva za numizmatiku gdje su ostale četiri kovanice bile izložene. Nedugo prije toga urednik časopisa Coin World (Svijet kovanica) zatražio je intervju s Givesovom sestrom Cheryl Myers zbog priče o ujaku Georgu.

Numizmatička tvrtka Bowers and Merena je uz pomoć Donna Pearlmana ponudila milijun dolara onome tko im može predočiti zadnji izgubljeni novčić. Na sudbonosnoj konvenciji su se našli svi već spomenuti ljudi i šest stručnjaka koji su napokon potvrdili autentičnost zadnje izgubljene kovanice.

Danas je novčić vrijedan milijune dolara još uvijek u vlasništvu obitelji Givens.