Sedamnaestogodišnja Barbara McVay 1966. pobjegla je od kuće u Marylandu u SAD-u i kriomice se ukrcala na podmornicu. Razlog ovom naizgled neobjašnjivom ponašanju bio je vrlo jednostavan – djevojka je bila vatrena obožavateljica grupe The Beatles koja je većinu vremena provodila u Velikoj Britaniji, piše Cracked.

'Sviđaju mi se engleski momci. Nisam mogla otići u Veliku Britaniju legalno, pa sam se zato ukrcala na podmornicu', poslije je objasnila policiji.

Djevojka je spretno uspjela zaobići stražare koji su čuvali britansku podmornicu HMS Walrus usidrenu u Baltimoreu, a zatim se 12 sati skrivala. Tek kad je mislila da će se onesvijestiti od udisanja otrovnih plinova u svom skrovištu je otkrila Britanskoj vojnoj mornarici da joj nije dobro.

Britanci koji su isplovili iz Baltimorea prije samo četiri sata na putu za Škotsku promptno su okrenuli podmornicu i uputili se natrag. Nakon što su je predali vlastima Britanci su iskoristili priliku za svoj čuveni humor.

'Prijevoz jednog od američkih građana do Velike Britanije bio bi ipak malo preveliki znak zahvalnosti za toplu dobrodošlicu koju su nam žitelji Baltimorea pružili', našalio se kapetan Douglas Scobie.

Semaj Booker ukrao je auto kako bi posjetio djeda

Semaj Booker je 2007. navršio devet godina. Dječak iz Tacome u Washingtonu silno se zaželio vidjeti djeda koji je živio u Dallasu u Teksasu, pa je ukrao auto i krenuo prema zračnoj luci.

Kad je policija spazila devetogodišnjaka za volanom automobila, bacila se u potjeru za njim, no mali se Booker nije imao namjeru samo tako predati. Luda policijska potjera dostigla je brzine od 150 kilometara na sat prije nego je maloljetnik napokon zaustavio vozilo i predao se vlastima – dovoljno dugo da svi ulove kratki predah prije nego je ponovo uskočio u auto i krenuo na još jednu ludu vožnju koja je završila tek kad mu je motor zakuhao.

Kako je ostao bez vozila, Semaj je odlučio da je i autobus prihvatljivo prijevozno sredstvo do zračne luke. Koliko god to nevjerojatno zvučalo, devetogodišnjak je uskoro bio u zračnoj luci u Seattleu i tražio način kako se ukrcati na avion bez karte.

Kad je čuo na razglasu da se traži Frank Williams zbog izgubljene karte odmah je krenuo na prodajno mjesto gdje ga je dočekao djelatnik zrakoplovne tvrtke. Nakon što je rekao da se zove Frank Williams naivni djelatnik mu je dao avionsku kartu i Semaj se ubrzo našao u zraku na putu za Phoenix.

Na svom putu za Dallas presjeo je jednom za San Antonio, no kad se drugi put pokušao ukrcati na avion za Dallas djelatnici tvrtke Southwest napokon su nanjušili da nešto nije u redu i nazvali njegovu majku. No, to nije bio kraj njegovih pokušaja da posjeti svog djeda.

U sljedeće dvije godine policija je malog Semaja vratila kući još 12 puta.

Mnoge činjenice vezane uz neimenovanog trinaestogodišnjaka koji je 1980. pobjegao od kuće u Connecticutu ostale su slabo poznate, no ono što se zna o malom provalniku je da je dvije godine živio u oknu dizala. Iako svi zamišljamo prljavu rupu od otprilike dva kvadratna metra u kojoj je maloljetnik navodno proveo dvije godine, dječakov je život zapravo bio mnogo udobniji.

Ovaj snalažljivi bjegunac preuredio je dno rupe od dizala u svoj mali tajni stan u koji je s vremenom donio krevet, svjetlo, radio te niz drugih praktičnih predmeta. Jedini razlog zašto ga je policija našla jest taj da su žitelji zgrade neprestano prijavljivali čudne kvarove na dizalu, povremene sitne pljačke te neobičan miris hot dogova.

Dječak je u svojem skrovištu imao i plinski štednjak, a preusmjerio je i dio struje u svoj mali dom. No, umjesto da se ponaša potpuno neodgovorno, mali kriminalac ukrao je čak i aparat za gašenje požara.

Među prvim stvarima koje je napravio kad se doselio bila je da je preuzeo kontrolu nad dizalom. S dna otvora imao je potpunu kontrolu na kojem će katu lift stati.

Ukratko, dječak je s tolikom vještinom izbjegavao svoje susjede i policiju da su socijalni radnici bili na čudan način impresionirani.

'Budi Robina Hooda u svakom od nas. Očito je vrlo pametan i vješt', rekao je ravnatelj socijalne službe Robert L. Budney.

Jedanaestogodišnjak prešao 3.000 kilometara zbog loših ocjena

Michael McNamee je 1953. odlučio da se ne može pojaviti na vratima svog doma sa školskim izvještajem zbog loših ocjena, pa je radije okušao sreću s ostatkom svijeta. U trenutku kad je njegov bijeg počeo Michael je imao jedanaest godina i 35 centi u džepu.

Maloljetnik se potajno uspio ukrcati na niz vlakova i tako je od San Matea stigao do Oaklanda, a zatim na kraju i do Chicaga. Nakon oko 3.000 kilometara putovanja Michael je na putu do svojih rođaka saznao da čuveni pjevač Gene Autry nastupa u Springfieldu u Illinoisu, pa je skočio na vlak i otišao na koncert.

Kasnije kad su ga napokon pronašli, policajci su ga pitali kako je platio ulaznicu za koncert. Naime, Michael je još uvijek u džepu imao onih istih 35 centi.

'Nisam imao dovoljno novca za kartu, no uspio sam ući', mirno je odgovorio mali McNamee.

Dječak koji je odlučio vidjeti svijet prije punoljetnosti

Philip Davidson imao je samo šest godina kad je shvatio da ga vrtna ograda ne može zadržati. Jedanaest godina kasnije Philip je završio u zračnoj luci u Tampi u Floridi što ne zvuči impresivno dok ne saznate da je šesnaestogodišnjak svoj dotadašnji život proveo u Coventryju u Velikoj Britaniji.

Djelatnici zračne luke u Tampi nisu shvatili kako je dječak bez dokumenata i karte uspio prijeći Atlantik. Na pitanje da im objasni kako je stigao u SAD, Philip im je dao četiri različite priče.

Na kraju su Amerikanci kontaktirali Philipovog oca i objasnili mu situaciju. No, zadnja stvar koju su očekivali je da otac samo slegne ramenima i ispriča se za ponašanje svog djeteta.

Naime, mali Philip je do svoje 16 pobjegao od kuće 46 puta. Jedna od zadnjih ekskurzija odvela je Philipa sve do Švicarske.

Zbunjeni djelatnici zračne luke na kraju su ipak dobili komentar od Philipa.

'Ovo mi je hobi. Sljedeće mjesto koje namjeravam posjetiti je Australija', rekao je šesnaestogodišnjak mirno.