Sive sokole koristi se u sokolarstvu dulje od tri tisuće godina, od vremena nomada u središnjoj Aziji. Povremeno posluže kako bi otjerali ptice u blizini zračnih luka, a tijekom Drugog svjetskog rata trenirani su za presretanje goluba pismonoša.

U nekim dijelovima svijeta, poput SAD-a i Belgije, sivih sokola više nema - izumrli su zbog korištenja pesticida '50-ih, '60-ih i '70-ih godina prošlog stoljeća.

Prema podacima s Wikipedije, sivi sokol je dug od 34 do 58 cm i ima raspon krila od 80 do 120 cm. Ženke su veće od mužjaka. Mužjaci su teški od 440 do 750 grama, dok ženke važu od 910 do 1500 grama.

Staništa sivog sokola su planinski predjeli, doline rijeka, pustinje, velike ravnice, morske obale. U Hrvatskoj se gnijezdi u primorskoj, gorskoj i mjestimično panonskoj Hrvatskoj. Populacija je najbrojnija u sredozemnoj Hrvatskoj, ali su zabilježena i gnijezda na Medvednici i u Zagrebu. U Hrvatskoj ima od 160 do 200 parova.

Opak je lovac. Računa se da u svijetu njegovim plijenom može postati 1500 i 2000 vrsta ptica. Lovi u zoru i sumrak, ali snalazi se i po noći. Obično plijen traži iznad većih površina voda, močvara, dolina, polja i tundri, iz zraka ili s povišenog položaja.

Kad spazi plijen, ustremit će se na njega, povinutih krila i repa, dosežući brzinu i do 250 kilometara na sat. Udarit će stisnutom kandžom, što je obično dovoljno da ga na mjestu ubije ili barem ošamuti, i uhvatiti u zraku.

Pokaže li se preteškim, sokol će plijen ispustiti na tlo i tamo ga pojesti, nakon što ga očerupa.

Pogledajte video (akcija počinje oko 2:30):