Mlijeko je jedna od osnovnih namirnica ljudske prehrane - čovječanstvo godišnje konzumira oko 600 milijardi litara mlijeka. Međutim, uzgoj krava muzara ima niz štetnih posljedica za okoliš. Stoga je nekoliko tvrtki nedavno najavilo pokretanje masovne proizvodnje mlijeka koje nije životinjskog porijekla, odnosno, 'sintetičkog mlijeka'.
Ljudi su prije otprilike 10.000 godina otkrili da je mlijeko drugih sisavaca, poput krava, koza i ovaca, savršen izvor hrane. Tijekom stoljeća naučili su od mlijeka proizvoditi niz drugih namirnica, tako da su danas sirevi, maslac, jogurt, sladoled i niz drugih mliječnih proizvoda dio uobičajene prehrane u gotovo svim krajevima svijeta.
Procjenjuje se da na svijetu ima oko 280 milijuna krava muzara od kojih svaka prosječno proizvede oko 2200 litara mlijeka godišnje. Ta proizvodnja međutim utječe na okoliš na različite načine, od zagađenja vodotokova i degradacije tla, do značajnih emisija stakleničkih plinova, poput metana, odgovornih za globalno zagrijavanje. Isto tako, globalna mliječna industrija odgovorna je za patnje životinja koje se često uzgajaju u - najblaže rečeno - neodgovarajućim uvjetima. Čini se stoga da je došao trenutak za radikalnu revoluciju u industriji mlijeka i mliječnih prerađevina, a revolucija ima i svoje ime: 'sintetičko mlijeko'.
Već odavno postoje razna zamjenska mlijeka proizvedena na biljnoj bazi, poput zobenog, bademovog ili mlijeka od soje. Sintetičko mlijeko je nešto drugo. Ono ima isti biokemijski sastav kao i životinjsko mlijeko, ali za njega nisu potrebne krave ili druge životinje. To mlijeko proizvodi se pomoću inovativne biotehnološke tehnike poznate kao 'precizna fermentacija'.
Za razliku od sintetičkog mesa - koje se ipak još uvijek jako razlikuje od životinjskog mesa - sintetičko mlijeko ima isti izgled i okus kao i obično mlijeko. Precizna fermentacija koristi razne mikroorganizme kao 'jednostanične tvornice' za proizvodnju specifičnih funkcionalnih sastojaka. Tom se tehnikom mogu proizvesti razni enzimi, arome, vitamini, prirodni pigmenti i masti, a u slučaju sintetičkog mlijeka proizvode se proteini koji se nalaze u kravljem mlijeku. Toj proteinskoj bazi zatim se dodaju minerali, šećeri, masti i arome kako bi se dobio finalni proizvod — mlijeko koje se ne razlikuje od pravog.
U svijetu već postoji nekoliko tvrtki koje uspješno proizvode sintetičko mlijeko. Američka tvrtka Perfect Day isporučuje mliječne proteine koji nisu životinjskog porijekla napravljene od mikroflore. Ti proteini koriste se za izradu sladoleda, kremastog sira i mlijeka. Australski start up Eden Brew već nekoliko godina razvija sintetičko mlijeko u Werribeeju u državi Victoriji, dok je također australska tvrtka All G Foods nedavno prikupila 25 milijuna australskih dolara od ulagača za financiranje novog postrojenja za masovnu proizvodnju sintetičkog mlijeka. Prema projekcijama tvrtke, njezino umjetno mlijeko trebalo bi u roku od sedam godina postati jeftinije od običnog kravljeg mlijeka.
Naravno, tradicionalna mliječna industrija neće tako skoro nestati. Industrija sintetičkog mlijeka mora rasti eksponencijalno prije nego što postane značajna prijetnja mlijeku životinjskog podrijetla. A to će zahtijevati mnogo kapitala i ulaganja u istraživanje i razvoj, kao i novu proizvodnu infrastrukturu kao što su spremnici za fermentaciju i bioreaktori. No, čini se da potencijal postoji: nedavno istraživanje provedeno u SAD-u pokazalo je da je više od polovice potrošača spremno umjesto kravljega kupovati sintetičko mlijeko.