Smješteni usred Beringovog prolaza koji dijeli Sibir i Aljasku, Diomedovi otoci predstavljaju najbližu dodirnu točku između Ruske Federacije i Sjedinjenih Država: istočniji Mali Diomedov otok je pod suverenitetom Washingtona, a zapadniji Veliki Diomedov otok pripada Moskvi. Između ta dva nedaleka otoka ne samo da prolazi granica između dviju država, već i međunarodna datumska granica: premda je udaljen manje od četiri kilometra, Veliki Diomed je čitav jedan dan ispred Malog Diomeda.

U posjed Diomedovih otoka prvi su došli Rusi kad je ekspedicija koju su vodili veliki ruski istraživači Fedot Aleksejevič Popov i Semjon Dežnjev 1648. godine došla do oceana koji dijeli Aziju i Ameriku. Usput su otkrili Aljasku i zauzeli ju u ime ruskoga cara.

Otoci su potom zaboravljeni, a ponovno ih je otkrila ruska ekspedicija pod vodstvom danskog moreplovca Vitusa Beringa. Ruski brodovi pristali su na njihove obale 16. kolovoza 1728. godine, na dan kad pravoslavna crkva slavi svog mučenika Svetog Diomeda. Otud otocima ime.

Stoljeće i pol kasnije, 1867. godine, Sjedinjene Države su od Ruskog Carstva kupile Aljasku za 7,2 milijuna dolara, a dvije strane suglasile su se da je idealno novu granicu povući točno između dvaju otoka. Od tada su otoci imali sasvim različito povijesno iskustvo. Dok na Malom Diomedu još uvijek živi izvorna domorodačka populacija naroda Inupiat od stotinjak ljudi, svi su domoroci s Velikog Diomeda odavno evakuirani u Sibir i sad se na otoku nalazi samo ruska vojna baza.

Tijekom gotovo svake zime more oko otoka se zaledi pa je teoretski moguće pješke doći iz SAD-a u Rusiju. Ali to ne bismo nikome preporučili. U zadnjim danima Hladnoga rata udaljenost između dvaju otoka preplivala je američka plivačica Lynne Cox. Njezin su pothvat tadašnji čelnici Mihail Gorbačov i Ronald Reagan pozdravili kao simbol ulaska dvije velesile u novo doba mira i suradnje. Takvih se vremena danas možemo sjećati samo s nostalgijom.