Neki će za svaku reći da su špageti, neki će koristiti potpuno krivu za različite umake, ili će u trgovini kupiti prve koji im padnu pod duku. No, da se ne biste obrukali sljedeći put kad uđete u talijanski restoran ili odlučite putovati Italijom, nije naodmet obrazovati se o jednom od najvažnijih proizvoda koji su nam ikad stigli s Apenina
Ljudi koji mogu nabrojiti sve vrste paste ima otprilike koliko i onih koji se mogu pohvaliti da znaju sve znakove kineskog pisma. Usporedba nije sasvim slučajna, ipak su pastu izmislili Kinezi, prije nego su Talijani od tog jela napravili način života. Glavni razlog za tako rijetku ekspertizu jest činjenica da različitih vrsta paste ima na stotine. Konzervativnija procjena je da se u svijetu koristi njih oko 350, no kad se uzmu u obzir sve varijacije svake od vrsta, onda se broj penje i na oko 1300. Ukratko, pokušati naučiti sve vrste i verzije prilično je sizifovski posao.
vezane vijesti
Zato treba naučiti bar osnove, odnosno vrste koje ćemo ovdje poredati abecednim redoslijedom. S obzirom da je riječ o talijanskoj namirnici, držimo se izvornih naziva koji su najčešće opis oblika raznih pasti. Time nećete naučiti koja pasta ide uz koji umak, ali je ovo dobar početak za čitanje recepata s razumijevanjem. Isto tako, dobro je naučiti i sufikse koji se dodaju osnovnim nazivima kako bi se opisale manje ili veće varijacije. Primjerice, za manje verzije nekih pasti idu obično nastavci -ini, -elli, -illi, -etti, -ine, -elle, a za one povećane nazivi završavaju na -oni, -one, –opti. Dakle, da se poslužimo najpopularnijom vrstom talijanske tjestenine: 'obični' su spaghetti, tanki su spaghettini, a debeli spaghettoni.
A sad vas vodimo u šetnju kroz neke od najpopularnijih, u razlikovanju će vam pomoći i naša galerija fotografija.
Bucatini — debela duga pasta koja je cijelom dužinom šuplja. Zbog toga je ime zapravo umanjenica od buco (rupa). U Napulju ih zovu perciatelli, što dolazi od perciato ('probušen').
Campanelle — 'zavrnuta' pasta s valovitim rubom koji spiralno ide s vanjske strane. Sliči na cvijet zvončić, zato mu ime i dolazi od talijanske riječi za zvono (campana).
Capellini — vrlo tanka duga pasta, ponekad je zovu anđeoska kosa, posebno na engleskom govornom području. I ovo je umanjenica od capelli (kosa).
Cencioni — ova pasta nepravilnog plosnatog oblika ima grublju teksturu, čime se umak za njih bolje hvata. Prevedeno, zvale bi se 'krpice', nalik onima koje se u nekim našim krajevima kuhaju sa zeljem.
Conchiglie — Veća školjkolika tjestenina s rebrima na vanjskoj strani. Ime je prilično jasno, znači školjka.
Conchiglioni — Ako vam prethodna vrsta nije dovoljno dobra za jelo koje kuhate, tu su ove velike školjke, često ih se služi punjene.
Creste di galli — Ako imalo znate talijanski, bit će vam jasno zašto se ova pasta zove 'pijetlova krijesta', ovako zakrivljena s valovitim vanjskim rubom.
Farfalle — Nije nazvana po mašni, nego po onome po čemu zovemo i jednu vrstu mašni: po leptirima. Mogu biti veće (farfalloni) i manje (farfalline).
Fettuccine — Vrlo popularna pasta, duga i malo šira, nalik trakama za pakiranje poklona, a obično dođe umotana u kugle, onako kako se to obično radi i s mnogo tanjim cappelinima.
Fiori — Nekoga će podsjetiti na otvore u košnici, ali ime je jasno, talijanska riječ za cvijet.
Fusilli — Ova 'uvrnuta' pasta izgleda kao vadičep, a ime je dobila jer se kod izrade tijesto uvrće kao zvrk (fuso).
Gemelli — Poznavateljima horoskopa bit će jasno zašto se ova pasta zove 'blizanci', jer taj astrološki znak ima vrlo sličan simbol. Na prvi pogled izgleda kao da su dvije trake od tijesta uvrnute, a zapravo je to jedna, samo uvrnuta oko sebe.
Girandole — Još jedna zavrnuta pasta, slična fusillima, ali se proizvodi nešto drukčije. I ona se dobija zavrtanjem tijesta kod izrade, ali nešto gušće.
Linguine — Ova duga, tanka pasta ima na prvi pogled čudno ime, prevedeno znači 'mali jezici'. No, asocijacija nije na ljudski, nego na zmijski jezik.
Lumache — Najlakše bi se mogla opisati kao križanac klasičnih makarona sa školjkicama, sa svoja dva otvora i rebrima s vanjske strane. I opet logično ime — puž.
Orecchiette — Podsjećaju na školjkice, ali su grublje izrade. Možda ćete ih bolje zapamtiti po prijevodu talijanskog imena - 'male uši'.
Orzo — Dalmatincima će ime ove paste biti nešto jasnije, jer izgleda kao zrno orza, odnosno ječma. Ponegdje u Italiji može se čuti i druge nazive, kao što je risi (riža) ili risoni (krupna riža).
Pappardelle — Duga i plosnata pasta, nešto šira od spomenutih fettuccina. Za razliku od većine vrsta na ovom popisu, ime ne dolazi od oblika, nego od glagola koji bi značio 'zgrabiti'. Valjda zato što je tako ukusna.
Penne — Svakako jedna od najpopularnijih vrsta pasti, a ime dolazi od talijanske riječi za pero. Neka vas to ne zbunjuje, sjetite se vrha pera koje se umakalo u tintu zbog pisanja.
Radiatori — Vjerojatno jedna od vrsta tjestenine najkompliciranijeg oblika, s rebrima oko otvorene cjevčice. Zapravo, ime najbolje opisuje njihov izgled.
Rotelle — Djeci je tjestenina u obliku slova, životinjica, brojeva ili animiranih junaka vjerojatno zabavnija, ali i ovi kotačići su sasvim privlačni.
Rotini — Još jedan rođak fusilla, ime na talijanskom znači 'mali zavijuci'.
Spaghetti — Ovo ne treba ni opisivati, jer je svakako najčešće na jelovnicima. Ime dolazi od 'male žice' ili niti, slično čakavskim špigetama (vezicama za cipele). Rekli smo da nećemo govoriti o umacima koji idu uz koju pastu, ali vrijedi ponoviti: spaghetti bolognese ne postoje, bar ne u Bologni, tamo se taj umak jede s penama.
Strozzapreti — Kratka i debela pasta koja se rukom zavrće. Ime u prijevodu može zvučati šokantno za suptilnije uši: 'davitelj popova'. Pristojnije objašnjenje je da ime dolazi od kragne kakvu nose svećenici, ali povremeni antiklerikalni osjećaji u dijelovima Italije odakle potječe (Emilia-Romagna, Toscana, Marche i Umbria) upućuju da ih je krstio netko tko je bio zbog nečega ljut na svećenstvo.
Tortellini — Pasta u obliku prstena i često punjena sirom, špinatom, mesom... Nije sigurno, ali ime je dvostruka umanjenica, od torte u tortelli, a onda u tortellini.
Vermicelli — Još jedna vrlo duga pasta, tanja od uobičajenih špageta, ali u Italiji zna biti i deblja. Značenje nije naročito poticajno za konzumaciju, ali je opisno: crvići.
Ziti — Duge, šuplje cijevi, u Italiji su znatno duže nego u drugim zemljama koje su ih preuzele. I ovdje ime ne dolazi od oblika, nego od zitelle, ili 'neudata žena'. Malo čudno, ali ova pasta se obično poslužuje na svadbama i sličnim svečanostima.
