Arheolozi su pronašli dokaze o najsnažnijem poznatom potresu u ljudskoj povijesti. Prije 3800 godina pogodio je današnji sjeverni Čile magnitudom od 9.5 stupnjeva, izazvao tsunami dug osam tisuća kilometara, i onemogućio naseljavanje obližnje obale za punih tisuću godina.
Ovaj mega potres, kako pokazuju nedavno objavljene studije dogodio se kad je pukotina u tektonskoj ploči podigao cijelu obalu u tom dijelu svijeta. Tsunami koji je uslijedio bio je tako snažan da je izazvao valove visine od 20 metara koji su 'proputovali' cijeli Pacifik sve do Novog Zelanda, i tamo izbacio stijene veličine automobila stotine kilometara u unutrašnjost.
vezane vijesti
Čile je očito magnet za velike potrese, jer je dosad najjači zabilježeni izmjeren 1960. kod južnočileanskog grada Valdivije. Magnituda mu je bila između 9,4 i 9,6, poginulo je šest tisuća ljudi, a tsunami je projurio preko Pacifika. Pukotina koja je izazvala taj potres bila je golema, duga oko 800 kilometara. No, prema podacima objavljenim u časopisu Science Advances, novootkriveni mega potres stigao je iz pukotine duge blizu tisuću kilometara.
Slično potresu kod Valdivije, ovaj antički bio je od najmoćnije vrste, kad se jedna Zemljina tektonska ploča podvuče pod drugu, a snaga koja izaziva sudar ploča nastavlja rasti. Na kraju se ploče razdvoje, stvarajući golemu pukotinu koja oslobađa energiju u obliku rušilačkih seizmičkih valova.
Znanstvenici su svoje podatke o najvećem potresu u povijesti utemeljili na nalazima daleko u unutrašnjosti Čilea, posebno u pustinji Atacama. Tamo su otkrili morske nanose i ostatke životinje koje nikad ne bi tamo dospjele da ih nešto nije bacilo tako daleko od mora. S obzirom na udaljenost, nikako nije mogla biti riječ o oluji. Zato su radioaktivnim ugljikom datirali nalaze sa sedam nalazišta raširenih na oko 600 kilometara sjevernočileanske obale, i otkrili da je materijal nanesen prije oko 3800 godina.
Ispod nanosa izazvanih tsunamijem nađeni su i drevni zidovi, djela ljudskih ruku. Populacija koja je živjela na tom području tako je ostala bez ičega, i došlo je do masovne seobe u unutrašnjost zemlje, dalje od dosega tsunamija. Tek tisuću godina kasnije ljudi su se opet vratili na taj dio obale.
S druge strane Pacifika takvih posljedica nije bilo, jer su tamošnji otoci u to vrijeme bili nenaseljeni. No, s obzirom da su danas gusto naseljeni i mnogi su popularne turističke destinacije, dobro je znati što se može dogoditi. Dovoljno veliko upozoranje je ubilačko razaranje velikog tsunamija na Indijskom oceanu 2004. Teško je i zamisliti koliku bi štetu nanio sličan koji bi se širio Tihim oceanom.
