Neom nije naslov nekog novog znanstvenofantastičnog filma, a nije ni kolokvijalni naziv za neku kancerogenu tvorevinu - riječ je o projektu budućeg grada koji Saudijska Arabija planira izgraditi u stjenovitoj pustinji kod obale Crvenog mora u pokrajini Tabuk na krajnjem sjeverozapadu zemlje.
Financiran novcem državnog fonda, Neom bi trebao poslužiti kao reprezentativni projekt prebogate naftne kraljevine, samoodrživi "zeleni" pametni grad usred neplodne pustinje u čiji su razvoj implementirane najnovije ekološke ideje i najmodernije tehnologije. Ipak, neki stručnjaci smatraju da je većina pretpostavki na kojima se temelji Neom - preoptimistična.
vezane vijesti
Saudijska Arabija najavila je projekt 2017. godine, a prva faza izgradnje trebala bi biti dovršena do 2025. godine. Ukupna površina na kojoj bi se protezao Neom trebala bi obuhvaćati 26.500 četvornih kilometara, što je nešto manje od polovice površine Hrvatske, no sam grad - radnog naziva The Line - trebao bi biti izgrađen u ravnoj liniji koja će se protezati od obale kroz pustinju do planinskog područja na granici s Jordanom u duljini većoj od 170 kilometara. Ideja je da se uz planiranu trasu postupno grade megablokovi koji bi imali sve urbane sadržaje - trgovine, restorane, kina, kulturne i sportske objekte, rezidencijalne četvrti - a povezivala bi ih jedna jedina linija superbrzog levitirajućeg vlaka koja bi omogućila dolazak u bilo koji dio grada u roku od pola sata. U takvom izduženom gradu, u kojemu uopće ne bi bilo automobila, a ni prometnica - sve bi se obavljalo pješice - živjelo bi oko milijun stanovnika.
Vrijedan ukupno više od 500 milijardi dolara, projekt Neom zapravo je dio nastojanja saudijske vlade da postigne ugljičnu neutralnost do 2050. godine na koju se obvezala u sklopu globalne borbe protiv klimatskih promjena. Na području Neoma trebalo bi biti zasađeno više od milijardu stabala, stanovnici bi svu hranu dobivali u vertikalnim farmama i golemim staklenicima, energiju bi dobivali isključivo iz obnovljivih izvora sunca i vjetra, a pitku vodu iz postrojenja za desalinizaciju morske vode. Čitav Neom trebao bi biti samoodrživ i ugljično neutralan - savršen primjer idealnog ekološkog futurističkog grada.
No, znanstvenici upozoravaju da se čitav projekt temelji na tzv. 'tehnološkom optimizmu', ideji da će do trenutka kad grad bude izgrađen tehnologija dovoljno napredovati da omogući samoodrživost i opravda golema ulaganja. Za to međutim nema baš nikakvih jamstava. Stručnjaci su izračunali da bi s najmodernijom trenutno dostupnom tehnologijom samo postrojenja za desalinizaciju trošila više energije nego što bi se moglo ukupno proizvesti iz obnovljivih izvora, a uz to bi stvarala i otpadnu smjesu salamure i toksičnih kemikalija koju bi trebalo negdje zbrinuti. Nasadi stabala zahtijevali bi goleme količine vode, a proizvodnja hrane u kontroliranim uvjetima staklenika još je uvijek jako skupa, energetski zahtjevna i ograničena na svega nekoliko desetaka vrsta namirnica.
Premda su već izgrađeni neki dijelovi projekta, poput velikog kompleksa u kojemu bi trebali živjeti građevinski radnici, te luksuzni hotel, helidrom i golf igralište uz more, zasad se čini da će Neom zauvijek ostati samo jedan od brojnih neostvarenih futurističkih projekata. A možda se tehnološki optimizam u ovome slučaju pokaže opravdanim, pa jednoga dana neplodna pustinja doista postane grad budućnosti, savršen dom za milijun Saudijaca.
