Ti elegantni šumski divovi rastu u divljini samo na ograničenom planinskom području Sierra Nevade u istočnom dijelu Kalifornije, na području ne većem od ukupno 140 četvornih kilometara. Sequoiadendron giganteum, kako glasi znanstveno ime te biljne vrste, nalazi se odavno na popisu ugroženih vrsta Međunarodnog saveza za očuvanje prirode i prirodnih bogatstava (IUCN). Prilikom posljednjeg prebrojavanja prije desetak godina popisano je oko 80 tisuća odraslih stabala divovske sekvoje, no u međuvremenu je Kaliforniju poharalo nekoliko razornih šumskih požara koji su taj broj, kako se procjenjuje, smanjili za petnaestak posto.

Veličina neke biljke ili životinje može se utvrditi po raznim kriterijima, no mnogi smatraju da je upravo divovska kalifornijska sekvoja najbliže naslovu najvećeg pojedinačnog živog bića na svijetu. One prosječno narastu do visine od 75 metara, najviša zabilježena visina divovske sekvoje iznosi 94,8 metara, a primjerak po imenu General Sherman ima dosad najveću izmjerenu širinu deblja – 11 metara. Metodama dendrokronologije utvrđeno je da su neke od sekvoja na planinama Sierra Nevade stare između 3200 i 3266 godina, što ih svrstava među nekolicinu najstarijih stanovnika Zemlje.

No, drevnim šumskim divovima - od kojih su neki još uvijek živi primjerci svijet ugledali 1200 godina prije Krista - danas prijeti izumiranje, a ponajviše ih ugrožavaju sve češći i sve razorniji šumski požari potaknuti klimatskim promjenama.

Zapravo, divovske kalifornijske sekvoje izuzetno su dobro prilagođene za opstanak u šumskim požarima. Njihova kora debljine i do 90 cm vlaknasta je i izbrazdana, te sadrži taninsku kiselinu koja pruža zaštitu od požara, a rijetka krošnja od vazdazelenih iglica nalazi se dovoljno visoko iznad tla da izbjegne vatru. Zahvaljujući tome, divovske sekvoje uspjele su tako dugo preživjeti u okruženju povremenih šumskih požara, koji su im zapravo i koristili jer bi vatra očistila konkurentsku vegetaciju, obogatila tlo i omogućila njihovim mladicama pristup sunčevoj svjetlosti.

Tako je barem bilo dok čovjek svojim djelovanjem nije počeo dramatično utjecati na okoliš, a njegov je utjecaj doprinio šumskim požarima razornijim nego ikada u povijesti, kojima čak ni ova divovska stabla ne mogu parirati. Naime, ljudi su s jedne strane počeli štititi šume pa se zbog nulte tolerancije prema požarima u šumama desetljećima gomilao zapaljivi drveni materijal, a s druge su strane ljudske aktivnosti zaslužne za globalno zagrijavanje i rekordne temperature zraka popraćene višegodišnjim sušama.

Dakle, umjesto nekadašnjih redovitih, 'higijenskih' prirodnih šumskih požara niskog intenziteta u kojima bi izgorjelo niže raslinje, današnji požari su goleme buktinje suhog drvenog goriva u kojima ubrzanim tempom nestaju čak i drevna stabla sekvoje. Kako bi se zaustavio taj trend, posljednjih godina uprave američkih nacionalnih parkova sekvoja prihvatile su novu politiku kontroliranog dopuštanja manjih požara. Hoće li to spasiti divovske kalifornijske sekvoje od izumiranja, pokazat će vrijeme.