Bili ste na važnom poslovnom ručku i tek kasnije s užasnom shvatili da ste čitavo vrijeme imali komadić špinata među zubima? Poskliznuli ste se i pali kao kruška na zabavi na kojoj ste željeli ostaviti dobar dojam, zbog čega vas je preplavio duboki osjećaj srama?
Neugodne su situacije u životu neizbježne. Osjećaj posramljenosti kada se u njima nađemo proizlazi iz kompleksnog spleta emocija povezanih s društvenim situacijama – tužno se možete osjećati bez obzira na to gdje se nalazili, no posramljenost uvijek uključuje druge ljude. Dok nekome može biti užasno neugodno jer je zaboravio ime osobe koju je netom upoznao a netko drugi neće o tome uopće razmišljati, postoje ljudi koji se užasavaju situacija u kojima će ih drugi procjenjivati i strah da će se osramotiti proživljavaju tako duboko da imaju i fizičke manifestacije – ježi im se koža, crvene se u licu i pojačano se znoje.
vezane vijesti
Neki stručnjaci vjeruju da je sram dobar osjećaj jer nas sprječava od ponavljanja istih grešaka – ako smo na večeri s prijateljima lupetali svakakve gluposti zbog kojih smo se poslije osjećali silno neugodno, drugi put ćemo jako paziti da ne ponovimo istu stvar. Isto tako, ono crvenilo u licu zbog kojeg nam je dodatno neugodno i kojeg bismo se u trenu odrekli da možemo, zapravo ima svoju svrhu – signalizirati drugima da znamo da smo zabrljali i da nam to nije drago.
Iako je sram vrlo neugodan osjećaj, budite bez brige, neće vas ubiti - usprkos popularnom izrazu 'skoro sam umro od srama', sram vam neće doslovce doći glave. No, strah od toga da ćete se osramotiti možda čak i jest potencijalno smrtonosan! Kako nas strah od srama može ubiti?
Istraživanja su pokazala da je veća šansa da ćete, ukoliko vam dok ste na ručku u restoranu komadić hrane odleti u dušnik, umjesto da pokažete da vam je potrebna pomoć, radije brzo odjuriti u toalet kako ne biste radili scenu pred svima. Time ćete povećati svoje šanse da tamo i umrete – jer tamo neće biti nikoga tko bi vam mogao pomoći i pozvati hitnu pomoć.
Nije neuobičajeno ni da ljudi primijete nešto sumnjivo na intimnom dijelu tijela ali im je previše neugodno da to kažu svojem liječniku sve dok ne bude prekasno – prema nekim statistikama, godišnje upravo iz tog razloga tisuće ljudi umire od raznih oblika raka.
Ista je stvar s bolestima kao što je depresija, ili nekim drugim psihičkim smetnjama koje su posebno osjetljivo područje – ljudima često trebaju godine prije nego napokon potraže pomoć.
Sve to, naravno, posljedica je nametnutih društvenih normi: od malih nogu govore nam da se u restoranu moramo pristojno ponašati (a svi znamo da nije pristojno raditi scene!), da se o nekim stvarima ne smije pričati, da se neka pitanja ne smiju postavljati. Ako ste posebno osjetljiva osoba, vaš će mozak percipirati sram kao nešto gotovo nepodnošljivo zastrašujuće.
U svakom slučaju, imate puno više šansi umrijeti od straha od srama nego od samoga srama!
Ako ste silno nesigurna osoba kojoj je zbog svega neugodno, pokušajte se natjerati da svaki tjedan napravite neku sitnu, vama neugodnu stvar. Na primjer, da uputite službeni telefonski upit. Ili da kupite nešto pa to onda odete vratiti. Da obučete nešto što vam se čini neprikladno. Obratite se nepoznatim ljudima na tramvajskoj stanici. Time ćete svoj mozak naviknuti na osjećaj srama i pokazati mu da ste sposobni taj osjećaj tolerirati. Ne morate se osjećati hrabro da biste se hrabro ponašali – moguće je biti hrabar i kad se plašite.
