Pronaći pravog partnera nije nimalo lako – da za ljubavne veze postoji neka vrsta testiranja poput onoga kod zapošljavanja, odabrati partnera bio bi najvažniji intervju za 'posao' na svijetu. Čini se da više od polovice ljudi odabire skroz pogrešno, ne zato što su nesposobni, nego zato što naprosto ne postoje nikakvi upozoravajući signali ni trik pitanja koji bi im pomogli.
A budući da ne postoji nikakav priručnik koji su pripremili vrijedni zaposlenici naših unutarnjih ljudskih resursa kako bismo stekli barem minimum vještina za ovaj nimalo lagan zadatak, u ovom smo procesu 'zapošljavanja' prepušteni sami sebi, a jedina je uputa: slijedi svoje unutarnje instinkte.
vezane vijesti
Da nas netko pita da napišemo personalizirani oglas s detaljnim propozicijama koje tražimo od potencijalnog kandidata, većina nas mogla bi koristiti šablonski obrazac poput ovoga: 'Tražim nekoga tko je ljubazan i strpljiv, samostalan ali pun ljubavi, opušten ali pun energije. Najbolji kandidat bit će samouvjeren i sposoban zbijati šale na svoj račun, privlačan ali ne i umišljen. Ako ste spremni na sve izazove i znate točno što hoćete, vi ste prava osoba za mene!'.
U stvarnosti, većina nas završi s partnerom koji kao da je odgovorio na ovaj oglas: 'Tražim nekoga tko je ćudljiv i nepredvidiv, nezainteresiran ali ljubomoran, ima lošu energiju i lako podliježe histeriji. Najbolji kandidat imat će nisko samopoštovanje i nimalo smisla za autoironiju. Ako ste povučena osoba fokusirana samo na svoj izgled, patite od unutarnje nesigurnosti ali volite sve kontrolirati i neprekidno se oko svega predomišljate, ovo je posao za vas!'
I tako, u 21. stoljeću ulazak u ozbiljnu vezu s pogrešnom osobom još uvijek predstavlja najbrži, najlakši i najneplaniraniji put da si totalno upropastimo život, i to bez previše uloženog truda i uz nimalo predosjećaja nadolazeće katastrofe.
Puno je čimbenika koji značajno slabe naše sposobnosti procjene kada provodimo ovaj najteži od svih intervjua za najvažniju poziciju u svojem životu. Što možemo učiniti da bismo ovaj selekcijski proces učinili maksimalno učinkovitim? Kako se prestati uporno zaljubljivati u pogrešne osobe?
Jedan od odgovora mogao bi biti – priznajte si svoja ludila!
Svi smo mi malčice neurotični, neuravnoteženi i nezreli, ali svi bez obzira na sve te svoje brojne kompleksnosti mislimo da je s nama – lako. Kad bismo prihvatili da je svatko od nas na neki svoj poseban način pomalo lud, mogli bismo se uhvatiti u koštac sa svojim konkretnim ludilima i njihovim specifičnostima – umjesto da tražimo partnera koji bi bio zabavan i ljubazan ili otkvačen i neinhibiran, trebali bismo se fokusirati na traženje partnera koji bi s nama mogao izaći na kraj. Tako bismo imali veću šansu za sreću u vezi s drugom osobom. Moglo bi se reći da najbolji partnerski odnos nije onaj između dvije 'zdrave' osobe već onaj između dvije totalno nenormalne individue koje su imale sreću (ili sposobnost) da uspiju pronaći zonu ugode između svojih relativnih ludila.
Dakle, standardno pitanje svakog prvog spoja trebalo bi biti: 'A koliko si ti lud/a?'.
