Veličanstveni hinduistički hram Kailasa, koji datira iz 8. stoljeća, najveći je i najpoznatiji od stotinjak vjerskih objekata uklesanih u stijene u indijskoj saveznoj državi Maharashtri. Takozvane 'špilje Ellore' dokaz su da je u prvom tisućljeću suživot različitih religija u Indiji cvjetao.
Tristotinjak kilometara istočno od Mumbaija, na drevnom južnoazijskom trgovačkom putu, prije više od 1500 godina indijske vjerske skupine počele su dubiti meke bazaltne stijene planine Charanandri kako bi slavile svoja božanstva.
vezane vijesti
U početku su te umjetne špilje bile jednostavni vjerski objekti i prenoćišta za hodočasnike, da bi tijekom stoljeća nastao veličanstveni kompleks hramova uklesanih u stijenu poznat pod zajedničkim nazivom špilje Ellore, koje je UNESCO stavio na popis zaštićene svjetske baštine.
Na obroncima planine u duljini od oko dva kilometra nalazi se ukupno više od stotinu špilja, među kojima su 34 hrama u stijeni koja su otvorena za javnost. Ellora sadrži 17 hinduističkih, 12 budističkih i pet džainističkih hramova izgrađenih jedan pokraj drugoga, što ilustrira vjerski sklad koji je vladao u Indiji u to drevno doba. Svaka religijska skupina u svojim je špiljama prikazivala svoja božanstva i mitologiju, a sredstva za izgradnju hramova i spomenika osiguravali su moćni lokalni vladar, kao i bogati trgovci.
Današnji hramovi potječu iz razdoblja između 550. i 950. godine. Najmonumentalniji od njih je veličanstvena Kailasa, 32 metra visok i stotinjak metara dugačak hinduistički hram uklesan u jedinstvenu bazaltnu stijenu. Arheolozi smatraju da je najveći dio hrama izgrađen za vrijeme kralja Krišne I. iz dinastije Rashtrakuta koji je vladao od 756. do 773. godine, premda su na dijelovima građevine vidljivi i kasniji stilski utjecaji.
Hram sadrži niz reljefnih i samostojećih skulptura, a od slika koje su ga izvorno ukrašavale ostali su samo blijedi tragovi. Kailasa je nastala tradicionalnom metodom okomitog iskapanja - klesari su započeli na vrhu izvorne stijene i dubili je prema dolje. Arheolozi procjenjuju da je 250 radnika osnovnu strukturu hrama moglo završiti u roku od desetak godina.
Čini se da je najvažnija skulptura hrama, reljef koji prikazuje kralja Ravanu kako trese planinu Kailasu, izgrađena nakon glavne građevine. Ova se skulptura smatra jednim od najvažnijih djela indijske umjetnosti i moguće je da je hram po njoj postao poznat kao Kailasa. Najraniji pisani spomen hrama nalazi se u zapisu legende iz 15. stoljeća, prema kojoj je lokalni vladar bolovao od teške bolesti, a njegova supruga molila je boga Šivu ga izliječi. Zavjetovala se da će izgraditi hram, te da će postiti sve dok ne bude dovršen najviši vrh hrama poznat kao sikhara.
Pošto je kralj prizdravio, naredila je da se sagradi hram. Stručnjaci su tvrdili da se hram i sikhara ne mogu izgraditi u roku kraćem od godinu dana, no jedan je arhitekt hram počeo graditi od vrha, klesanjem stijene. Tako je sikhara dovršena u roku od tjedan dana, a kraljica je mogla prekinuti post.
