Najizoliranije mjesto na svijetu nije negdje usred Sahare, nije ni na Antarktici, ni u prostranim ravnicama Sibira, a niti u središtu amazonske prašume. Mjesto na kojemu živi najizoliraniji narod na svijetu jedan je od Andamanskih otoka koji pripada jednoj od najgušće naseljenih zemalja svijeta Indiji
Smješten usred Bengalskog zaljeva, Sjeverni Sentinel otok je površine od oko 60 četvornih kilometara, sa svih strana okružen koraljnim grebenima. Za razliku od Sahare, Antarktike, Amazonije ili Sibira, na Sjeverni Sentinel ne možete doći. Odnosno, možete, ali teško da ćete se s njega vratiti živi. Naime, na otoku žive Sentinelci, najizoliranija etnička skupina na svijetu, koja silom brani svoju samonametnutu izolaciju od vanjskog svijeta.
Nakon nekoliko neuspješnih povijesnih pokušaja kontakta s njima, uglavnom iz sigurne udaljenosti, indijska vlada priznala je pedesetih godina prošlog stoljeća Sentinelcima pravo na izolaciju, između ostaloga i kako bi ih zaštitila od zaraznih bolesti na koje najvjerojatnije nisu imuni. Od tada je otok pod zaštitom indijske mornarice koja u sklopu Zakona o zaštiti domorodačkih naroda Andamanskih i Nikobarskih otoka patrolira tim područjem i sprečava svaki pokušaj pristajanja na otoku.
No čak i ako biste uspjeli izbjeći indijske patrole i pogibeljne koraljne grebene - otok nema nijednu prirodnu luku - lokalni stanovnici brzo bi se pobrinuli da zažalite zbog svog dolaska.
Prvi i jedini miroljubivi kontakt s njima uspostavila je u siječnju 1991. godine mala skupina indijskih antropologa pod vodstvom Triloknatha Pandita. Premda su oni uspjeli uspostaviti nekoliko prijateljskih interakcija s otočanima, dajući im kokosove orahe i druge sitne darove, nisu postigli nikakav napredak u razumijevanju njihovog jezika, a Sentinelci su ih više puta upozoravali da ne ostanu predugo na otoku. Svi posjeti indijskih znanstvenika prestali su nakon nekoliko godina.
Dakle, o Sentinelcima i njihovom načinu života ne zna se gotovo ništa. Poznato je da su niskog rasta, vrlo tamne kože i kovrčave kose, a njihova populacija procjenjuje se na između 50 i 400 ljudi, ali to nije puno više od običnog nagađanja.
Koriste se lukom i strijelom a najvjerojatnije se ne znaju služiti vatrom. I, da, poznato je da su spremni silom braniti svoju izolaciju. U siječnju 2006. dvojica indijskih ribara ilegalno su ribarila u vodama otoka, a kad su se nasukali na grebenu preblizu obali, otočani su ih ubili strijelama. Još je bizarniji slučaj 26-godišnjeg američkog misionara Johna Allena Chaua koji je u studenome 2018. ilegalno pristao na otok kako bi Sentinelce preobratio na kršćanstvo. Njegova kasnija sudbina nije poznata, ali neki ribari tvrde da su vidjeli kako otočani vuku njegovo mrtvo tijelo duž obale otoka. Chauova smrt nije mogla biti neovisno potvrđena, ali čini se da nikakve istrage neće ni biti.