Prije tri desetljeća najveće prijetnje zdravlju tinejdžera dolazile su od opijanja, vožnje u pijanom stanju, tinejdžerske trudnoće i pušenja. Otad ih je, i to u čitavom razvijenom svijetu, zamijenio novi problem - poremećaji mentalnog zdravlja. Barem tako tvrde znanstvenici koji se bave problemima adolescenata.
Kao i u sličnim stvarima, počelo je u Sjedinjenim Državama. U 2019. godini tamo je 13 posto adolescenata izjavilo da povremeno imaju veliku depresivnu epizodu, što je bilo povećanje od 60 posto u odnosu na 2007. Posjeti hitnoj pomoći djece i adolescenata, zbog tjeskobe, poremećaja raspoloženja i samoozljeđivanja u tom su razdoblju također naglo porasli. A za osobe u dobi od 10 do 24 godine, stopa samoubojstava, stabilna u razdoblju između 2000. i 2007., skočila je do 2018. za gotovo 60 posto. A onda se, tijekom tog razdoblja, problem preselio i u Europu.
Pad mentalnog zdravlja među tinejdžerima pojačala je i pandemija, premda je on bio izražen i prije nje. Prošloga prosinca, jedan američki kirurg upozorio je na „razornu“ krizu mentalnog zdravlja među adolescentima. Brojne bolničke i liječničke skupine nazvale su to izvanrednim stanjem u državi, navodeći rastuću razinu mentalnih bolesti, ozbiljan nedostatak terapeuta i mogućnosti liječenja te nedovoljno istraživanja koja bi objasnila trend.
Spomenuta se kriza često pripisuje usponu društvenih mreža ali su čvrsti dokazi o tome još uvijek ograničeni, nijansirani i često kontradiktorni. No, bez obzira na to, čini se da su neki adolescenti ranjiviji od drugih na učinke vremena provedenog pred ekranom. Različita istraživanja pokazuju da tinejdžeri danas manje spavaju i vježbaju te da provode manje osobnog vremena s prijateljima, što je ključno za zdrav razvoj u životnom razdoblju u kojem je tipično testirati granice i istraživati svoj identitet. Kombinirani učinak za neke adolescente je vrsta kognitivne implozije - anksioznost, depresija, kompulzivno ponašanje, samoozljeđivanje, pa čak i samoubojstvo.
Kad nastupi pubertet, mozak postaje preosjetljiv na društvene i hijerarhijske informacije, a mediji ga preplavljuju prilikama za istraživanje identiteta i procjenu vlastite vrijednosti. U tim godinama sposobnost zrelog hvatanja u koštac s pojavom pitanjima Tko sam ja? Tko su moji prijatelji? Gdje se uklapam?, obično nije na potrebnoj razini. Sve to uzrokuje sve veći jaz između dolazne stimulacije i onoga što mladi mozak može obraditi. Adolescenti su danas izloženi toj poplavi u mnogo ranijoj dobi nego ranije. Zato nije teško zaključiti da su se vremena definitivno izmijenila.
Jedno američko istraživanje pokazuje da je 38 posto srednjoškolskih tinejdžera imalo spolni odnos barem jednom, u usporedbi s otprilike 50 posto iz 1990. Isto tako, 2019, 4 posto maturanata izjavilo je da je popušilo barem jednu cigaretu u posljednjih 30 dana, što je pad u odnosu na 26,5 posto iz 1997. Istovremeno, i konzumacija alkohola u srednjoškolaca dosegla je najniže vrijednosti u posljednja tri desetljeća. I uporaba jačih droga među srednjoškolcima naglo je opala tijekom posljednjih 20 godina, dok je ona marihuane, pak, porasla posljednjih godina, premda su oba naglo pala tijekom pandemije.
Kao razlog, stručnjaci navode više čimbenika - kampanje podizanja svijesti, zakone protiv pušenja, roditeljski nadzor i ono najvažnije - izmijenjeni društveni stil života, koji više nije striktno osoban već uglavnom putem društvenih mreža. Stručnjaci za zlouporabu droga opisuju njihovu uporabu i konzumaciju alkohola kao izrazito uvjetovanu grupnom dinamikom, pa je logično da je došlo do smanjenja uporabe, ukoliko se djeca ne nalaze fizički na istome mjestu, kako zbog uspona društvenih mreža, tako i pandemije.
Različite studije zaključuju da postoji nešto drukčije u ovoj eri ili generaciji što tinejdžere čini mnogo osjetljivijim i ranjivijim. Mnogi ukazuju na to da više ne postoji zajednica mladih te da je porast usamljenosti ključni čimbenik. Nedavna istraživanja provedena u Europi, ali i diljem svijeta otkrivaju da tinejdžeri sve češće tvrde da se osjećaju usamljeno, čak i u razdoblju kada je uporaba interneta te dobne skupine enormno skočila.
'Druže se s prijateljima, ali prijatelja nema. To nije ista društvena povezanost koja je potrebna, ona vrsta koja sprječava da se osjećamo usamljeno', zaključuje jedna psihološka studija Sveučilišta zdravlja i znanosti Oregon.
Porast trenda pokrenuo je neka mučna pitanja. Jesu li ti problemi svojstveni adolescenciji, nešto što je do sada bilo neprepoznato, ili su sada pretjerano dijagnosticirani? Povijesne su usporedbe teške, jer je prikupljanje podataka o određenim temama, kao što su anksioznost i depresija tinejdžera, počelo relativno nedavno. No, rastuće stope posjeta hitnoj pomoći zbog pokušaja samoubojstva i samoozljeđivanja ostavljaju malo sumnje da se fizička priroda prijetnje značajno izmijenila.