Ono što je tim teorijama u svim vremenima isto je čvrstoća uvjerenja onih koji ih zastupaju i šire. Čak bi se moglo reći da je moć teorija zavjere tim jača što su dokazi koji govore o njihovoj besmislenosti čvršći. Odgovor na svaki stvarni argument je toliko jednostavan da se razumnom čovjeku uistinu teško boriti protiv njega: stručnjaci ili svjedoci koji osporavaju teorije zavjere i sami su dio zavjere.

Općenito govoreći, ljudi ne vole kad nisu u stanju objasniti nešto što se oko njih događa. Po prirodi smo znatiželjni, i pokušavamo shvatiti svijet oko sebe. U prošlosti znanost nije bila u stanju objasniti mnogo toga s čim smo se susretali, pa je najlakši i najefikasniji odgovor na brojna pitanja bilo pripisivanje zasluga ili krivice nekoj svemoćnoj, sveobuhvatnoj višoj sili. No, to je bilo u prošlosti. Današnja znanost u stanju je odgovoriti na mnoga pitanja koja su ljude nekad zbunjivala, i dala nam mogućnost objašnjenja i razumijevanja brojnih fenomena.

Kad to imamo na umu, zašto ljudi i dalje vjeruju u teorije urote, čak i uz cijele gomile dokaza koje pokazuju da su netočne? Kako je moguće vjerovati da nas 'Oni' prate čipom iz cjepiva i istodobno bezbrižno ostavljati digitalne tragove širom virtualnog svijeta? Što je to ušlo u ljude da u 21. stoljeću misle da je Zemlja ravna ploča?

Prvo se zabavimo definicijom, da pristup bude znanstveniji: socijalni psiholozi sažeto kažu da je 'teorija urote uvjerenje da dvoje ili više aktera koordinirano i u tajnosti rade na postizanju nekog cilja, i da je otkrivanje takve urote javni interes'. Ili, uvjerenje da postoji mala grupa ljudi koji iz sjene nadziru sve na svijetu. Kad sebe uvjerite u tako nešto, onda je lako povjerovati i da su tvrdnje o klimatskim promjenama laž, unatoč svim dokazima.

Kako je nedavno u jednom članku o ovim teorijama rekao prof. Daniel Jolley sa sveučilišta u Nottinghamu, privlačnost teorija urote leži u dojmu da one daju jednostavna rješenja složenih problema koje bi inače nekim ljudima bilo teško razumjeti. Posebno je to slučaj u stresnim i kriznim vremenima, a ovo u kojem živimo upravo je takvo, puno nesigurnosti i prijetnje. Pritom, ma što mislili protivnici teorija urote, nisu one sve zlonamjerne, niti se šire da bi nekom naudile. Naravno da takvih ima mnogo, ali najčešće je riječ samo o želji ljudi da pokušaju pojmiti teške situacije.

Slično je i s načinima širenja. Ima mnoštvo teorija koje se šire, posebno društvenim mrežama, kako bi zavele što veći broj ljudi. Da bi širenje bilo uspješno, potrebno je plodno tlo, a vrijeme pandemije, rata ili straha od klimatskih promjena doista je idealno. Kad u trenutku nalik ovom u kojem živimo lansirate neku teoriju, i pogodite grupu ljudi spremnih da povjeruju u nju - recimo u slučaju pandemije to mogu biti ljudi kojima je ugrožen posao zbog lockdowna - teorija će se proširiti poput ljetnog požara po buri. Jolley navodi da je COVID19 odličan primjer, jer pandemija izaziva osjećaj tjeskobe i nesigurnosti. Pa onda možete nekoga uvjeriti i da 5G mreža širi koronavirus. Za Jolleya, to je savršen primjer teorije koja je postojala neko vrijeme, ali je potiho čekala svoj trenutak. Strah od 5G mreže i ranije se širio, ali tek u kombinaciji s COVID-om dobio je puni zamah. Lako je kad se 'vjernici' oko toga svađaju na Facebooku, ali je ova teorija izazvala i brojne incidente, samo u Velikoj Britaniji zabilježeno ih je više od stotinu, uključujući podmetanje požara na tornju za bežične komunikacije u Birminghamu.

Važna je i razlika između teoretičara urota i običnih skeptika. Ovi drugi često će poslušati argumente, pa i prihvatiti objašnjenje. Za poklonike urota nema te količine novih informacija kojima ćete im promijeniti mišljenje da je, recimo, napad na WTC bio 'posao iznutra'. Ponekad je to teško shvatljivo, ali mnogi ljudi naprosto žele osjećati da imaju nadzor nad onim što se događa oko njih, ili pak žele naći populaciju srodnih stavova. Teorije urote su idealni alat za to. Uostalom, prema istraživanjima, velika većina ljudi (oko 65 posto) za sebe smatra da im je pamet iznadprosječna, što svjedoči o manjku kritičnosti pa i to može biti jedno od objašnjenja zašto se takve teorije lako šire. Drugi faktor je što ljudi obično žučno brane ono u što vjeruju, i prihvaćaju samo ono što im ide u prilog, da ne bi ispalo da nisu u pravu. Pritom, u svakoj ima neko sitno zrnce istine. Tako su i religije dobrim dijelom nastale. Zato se teorije šire među raznim populacijama, i teško je naći 'formulu' tko su oni koji su im skloniji. Na neki način, svi imamo potencijala, u pravim okolnostima.

Pritom, ne zaboravimo, stvarne urote doista postoje, od poslovnog svijeta do visoke politike.

A kad govorimo o teorijama zavjere, evo najpopularnijih.

NAPAD 11. RUJNA

Unatoč svim dokazima, urota Osame bin Ladena i otmičara za neke je prejednostavno objašnjenje najtežeg terorističkog napada u povijesti. Raspon je širok, od toga da je riječ o mračnom planu ionako mračnih tipova poput Georgea Busha mlađeg, Dicka Cheneya i Donalda Rumsfelda, do antisemitizmom pokretanih priča da iza svega stoji Izrael. Posebna priča je rušenje tornjeva WTC-a i nekoliko okolnih nebodera, za koje 'svi znaju' da je izazvano eksplozivom.

UBOJSTVO PRINCEZE DIANE

U roku od nekoliko sati nakon pogibije u jurnjavi Parizom 1997. počele su se širiti priče o uroti koja je ubila popularnu princezu. Glavni pokretač bio je milijarder Mohamed Al-Fayed, otac Dianinog ljubavnika Dodija koji je također poginuo u bijegu od paparazza. Glavnog krivca našao je u britanskim obavještajnim službama, koje su djelovale po nalogu kraljevske obitelji. Istraga je pokazala da je, međutim, krivac pijani vozač Diane i Dodija koji je neuspješno pokušao pobjeći od fotoreportera.

PODSVJESNO REKLAMIRANJE

Izvor teorije je povremena iznenadna želja za hranom ili nekim drugim proizvodom bez vidljivog povoda. Iz toga je izvedena priča o vrlo kratkim reklamama koje se navodno usijeku u podsvijest potencijalnog potrošača. Kasnije se pokazalo da je nekoliko knjiga objavljenih na tu temu, koje su bile okidač, utemeljeno na potpuno lažiranim istraživanjima. Da je riječ samo o želji za kupovinom ne bi bilo toliko problema, ali su meta postali i pojedini rock bendovi s navodnim poticanjima na samoubojstvo obožavatelja.

SPUŠTANJE NA MJESEC

Samo godinu dana nakon spuštanja Neila Armstronga i Buzza Aldrina na Mjesec 1969. pojavile su se teorije da se to nije dogodilo, i da je sve snimljeno u nekoj američkoj pustinji. Kontrapitanja poput podrijetla stotina kilograma kamenja s Mjeseca i činjenice da bi urota obuhvaćala tisuće znanstvenika iz cijelog svijeta nisu puno pomogla, pa se sve i dalje širi, što društvenim mrežama, što doprinosima opskurnih medija poput FoxNews. Najzabavnija posljedica bio je incident kad je teoretičar urote Bart Sibrel pred nekim hotelom 2002. krenuo optuživati Buzza Aldrina da je dio velike laži, pa je 72-godišnji astronaut posegnuo za ultimativnim argumentom: nokautirao je napasnika.

SMRT PAULA McCARTNEYA

Snimke od prije nekoliko tjedana na kojima Paul McCartney nastupa s Bruceom Springsteenom trebale bi biti dovoljan dokaz da je bivši Beatle živ i zdrav. Ne za teoretičare urota. Po njima, Paul je mrtav još od 1966., kad se posvađao s ostalim članovima Beatlesa, izjurio iz studija i stradao u prometnoj nesreći. Nakon toga grupa je našla dvojnika. Dokazi su nalaženi i u tako čvrstim 'argumentima' da na omotu albuma 'Abbey Road' jedino Paul ne drži korak s ostalima.

ATENTAT NA JOHNA KENNEDYJA

Količina filmova, članaka, knjiga snimljenih i napisanih o najpoznatijem atentatu u američkoj povijesti doslovno je nepregledna. Je li Lee Oswald djelovao sam? Je li postojao drugi atentator? Tko stoji iza atentata? Sve su to pitanja na koja se daju ponekad i fantastični odgovori. Doista nije isključeno da je iza svega stajao netko drugi, a ne samo anonimni Oswald, ali pravci širenja teorije uistinu su nevjerojatni. Zabavna strana je posjetiti mjesto atentata i prepustiti se tragačima za istinom da vam objasne što se zapravo dogodilo. Doduše, brzo dosadi.

SVEMIRCI U ROSWELLU

U pustinji kod Roswella u New Mexicu 1947. srušila se neka letjelica. Vlasti su prvo tvrdile da je u pitanju bio nekakav leteći tanjur, pa meteorološki balon, da bi se na kraju ispostavilo da je tijekom testiranja pao špijunski balon razvijan u Hladnom ratu. No, snimke neidentificirane letjelice s neobičnim oznakama potakle su druge teorije. Zanimljivo, do eksplozije priča o vanzemaljcima došlo je tek tridesetak godina kasnije objavom knjige o svemircima skrivenim u tajnoj bazi. Sjetite se filma 'Dan neovisnosti'.

PROTOKOLI SIONSKIH MUDRACA

Ova teorija temelj je svakog antisemitizma koji se pojavio u 20. i 21. stoljeću, pa i onog najgoreg kojeg je donio nacizam. Priča se vrtila oko zapisa koji otkrivaju navodnu urotu Židova da sebi potčine svijet rušenjem kršćanskih vrijednosti i kontrolom financija. U širenju je pomogao i Henry Ford koji je platio tiskanje pola milijuna primjeraka Protokola, a u novije vrijeme i Mel Gibson se često referirao na taj 'dokument', prateći tako u stopu Hitlera. Zapravo, riječ je o izmišljotini objavljenoj prvi put u Rusiji 1905., kako bi se opravdao tamošnji pogrom Židova. Očekivano, dokazi ne znače ništa, i knjiga se i dalje tiska širom svijeta.

SOTONISTI PEDOFILI

U osamdesetima i devedesetima SAD-om se širila priča o sotonističkoj mreži čiji članovi otimaju, muče i zlostavljaju djecu. Ništa od toga nije bilo točno, ali mnogo je života upropašteno. Začetak je bio talk show Geralda Rivere o 'razotkrivanju sotonističkog podzemlja', gdje je jedan od rodonačelnika TV tabloida doveo navodne stručnjake koji su sipali statističke podatke, i postao najgledaniji dokumentarni program u povijesti televizije. Panika se širila i teorijom da se žrtve ničeg nisu sjećale jer su bile podvrgnute tajnim ritualima, a da se sjećanje može vratiti hipnozom. Zbog lažnih optužbi mnogo je ljudi izvrgnuto sramoćenju, neki su završili i na sudu, a tvrdilo se da su djeca najviše stradavala u vrtićima. Godinama kasnije, u vrijeme Donalda Trumpa, ova se teorija vratila u još luđem obliku kroz pokret Qanon, koji je tvrdio da postoji mreža sotonista-zlostavljača koja djecu zatvara po - pizzerijama. I u to su mnogi, pa i kod nas, povjerovali.

CHEMTRAILS

Kako svi (valjda) znamo, avioni u leti za sobom ostavljaju dugi trag od kondenzacije vode koji se brzo raspada i nestaje. Tako se općenito mislilo dok netko nepoznat nije digao glavu, i zaključio da se tu krije nešto drugo: kemikalije koje zli znanstvenici i još zločestije vlade raspršavaju zrakom. Zašto? Možete izabrati razlog iz cijele palete: biološko ratovanje protiv čovječanstva, kontrola broja stanovnika, manipulacija vremenom, izazivanje klimatskih promjena... Ako u blizini imate nekoga tko vjeruje u chemtrailse možete testirati njegovu/njezinu sklonost dokazima, ili otkriti neku drugu skrivenu agendu.

COVID I 5G MREŽA

Teško je naći ijedan događaj u novijoj povijesti koji je izazvao toliko teorija zavjere kao što je slučaj s pandemijom u kojoj - ma što vam govorili - i dalje živimo. Nakon prvog šoka krenulo je s teorijama o podrijetlu virusa, čak i sumnjama u njegovo postojanje, pa potom protiv državnih mjera za suzbijanje zaraze, pa je krenulo s 'lažima o broju umrlih'... Sve se to nalijepilo na nepovjerenje prema farmaceutskoj industriji koje traje godinama paralelno s uzletom 'alternativne medicine' koja najčešće zarađuje više od farmaceutskih kompanija kad se uzmu u obzir ulaganja. Sve se još više zakompliciralo pojavom cjepiva, i buđenjem antivax raspoloženja koje je sasvim zanemarilo sve koristi koje su cjepiva donijela čovječanstvu. No, malo se toga može mjeriti s ludom kombinacijom pandemije i duže vrijeme uzgajanog straha od 5G tehnologije. Više je kombinacija, najpoznatije su one da 5G uništava imunološki sustav kod ljudi čineći ih podložnijima virusu, te da cjepivom pod kožu dobijamo čip koji se spaja na 5G mrežu tako da nam vlada i Bill Gates mogu pratiti kretanje. Istodobno, mnogi koji to tvrde znaju negirati i samo postojanje virusa, ili pak bez ikakve zadrške koriste društvene mreže koje su do savršenstva, ali uistinu, dovele praćenje navika i kretanja svojih korisnika.

PTICE NE POSTOJE

Malo zabave za kraj. Kada urota prestaje biti urota? Kad je u pitanju zapravo dobro razrađena umjetnost. Stanoviti Peter McIndoe, tada 23-godišnjak, počeo je 2017. širiti ideju da ptice ne postoje, nego da su u pitanju špijunski dronovi koje je razvila američka vlada zbog nadzora stanovništva. Doista se potrudio: imao je zaposleno osoblje, oglašavali su svoje teze na jumbo plakatima, organizirali stvarne prosvjede... Tek četiri godine kasnije McIndoe je dao intervju New York Timesu u kojem je otkrio da je u pitanju parodija na račun gomile dezinformacija koje se - posebno među pripadnicima Generacije Z - masovno šire. Dosta se ljudi u međuvremenu 'upecalo', a mediji su izvještavali o tome kao o još jednoj neobičnoj temi u koju mladi ljudi vjeruju.

'Namjerno smo širili dezinformacije četiri godine, ali s jasnom svrhom: željeli smo staviti ogledalo pred Ameriku u internetskom dobu', rekao je McIndoe New York Timesu.