Svi se slažemo da je dobro piti puno vode – voda je napitak koji najbolje hidratizira i svakako je zdravija od bilo kojega soka – no, ostaju prijepori oko toga je li zdravije piti prirodnu mineralnu vodu, flaširanu izvorsku vodu ili pak onu 'običnu', vodu iz slavine.
Dok u mnogim dijelovima svijeta nije ni uputno piti vodu direktno iz slavine, a da i ne spominjemo modu flaširane vode koja je posljednjih desetljeća zahvatila veći dio zapadnoga svijeta, prava je istina da flaširana izvorska voda i ona iz slavine dolaze iz istih prirodnih ili podzemnih izvora – u čak 60 posto slučajeva flaširana voda crpi se doslovno iz istog podzemnog sloja kao i ona koju pijemo direktno iz pipe.
vezane vijesti
Primjerice, jedno je nizozemsko istraživanje nedavno pokazalo da flaširana voda nekih brendova dolazi iz doslovce istoga izvora kao i ona iz slavine, uz slikoviti zaključak: 'U Utrechtu se toaleti ispiru flaširanom vodom'.
U tom smislu, dakle, dvije se vode ne razlikuju osobito.
No, što kada u jednadžbu unesemo i mineralnu vodu? Oko nje se mišljenja također razlikuju, pa je tako jedni svrstavaju u isti rang s gaziranim sokovima, drugi je smatraju zdravom zbog brojnih prirodnih minerala koje sadrži, a treći smatraju da je mineralna voda otrov jer sadrži mjehuriće – oni su rezultat ugljičnog dioksida koji u kombinaciji s vodom tvori ugljičnu kiselinu, što mineralnoj vodi daje prilično kiselu ph vrijednost.
Koja je, dakle, prava istina o vodi? Voda je voda, reći ćete. U svakom slučaju, tekuća je, prozirna i, pa, mokra.
No, razlike ipak postoje.
Mineralna se voda u nekim aspektima razlikuje i od pitke i od flaširane izvorske vode. Za početak, mineralna se voda mora puniti direktno na izvoru. Prije nego se plasira na tržište, mora dobiti služeno odobrenje Ministarstva zdravstva, a čak i tada svejedno se provode redovite kontrole i na svakoj bi boci trebalo biti posebno označeno iz kojeg mineralnog izvora voda dolazi.
Mineralna voda crpi se iz mineralnih izvora gdje se skuplja kišnica koja prolazi kroz sustav pukotina u zemlji i filtrira kroz brojne slojeve stijena. Na putu prema dolje, mineralne supstance i elementi u tragovima akumuliraju se u različitim koncentracijama, ovisno o okolnim stijenama, i to je ono što svakoj mineralnoj vodi daje specifičan karakter i okus. Tako primjerice u Austriji možete izabrati među čak 30 vrsta prirodnih mineralnih voda koje se međusobno razlikuju po sastavu.
Ključni kriterij za kvalitetu mineralne vode je čistoća izvora – to znači da voda mora biti čista, jer je svaka dodatna obrada zabranjena. Mineralnoj se vodi osim ugljične kiseline ne smije ništa dodavati te ta voda zadržava svoj prirodni mineralni sastav koji može uključiti željezo, sol ili magnezij. Zato je mineralna voda često nešto slanija. No, iako sve navedeno ne vrijedi za flaširanu izvorsku vodu, to nužno ne znači da mineralna voda sadrži više minerala.
Dapače, niti jedna studija nije dokazala da je mineralna voda zdravija od bilo flaširane ili vode iz slavine.
U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, pitka voda iz slavine izuzetno je visoke kvalitete. Vodoopskrbne tvrtke moraju ispunjavati stroge zakonske uvjete kako bi krajnjim korisnicima omogućile dostupnost zdravstveno ispravne vode.
Nadalje, ono što neupitno znamo je i da je voda iz pipe ekološki najodrživija: flaširana mineralna i izvorska voda uključuju brojne dodatne troškove vezane uz pakiranje, transport i reciklažu.
Ukratko, dakle, zaključak bi bio: pijte vodu iz slavine. Zdrava je i održivija. A ako vam je flaširana voda ukusnija, jer dezinfekcijska sredstva u vodi iz vodovoda ponekad mogu imati okus koji neće svima odgovarati, to se može riješiti filtriranjem u domaćinstvu. Time pridonosite smanjenju zagađenja okoliša ali i dostupnosti pitke vode za sve.
