Ovako počinje izvještaj Brucea Gernona, vlasnika uspješne tvrtke za trgovinu nekretninama sa Floride. Tipičan je to i jedan od poznatijih prikaza vezanih uz fenomen čuvenog 'Bermudskog trokuta', a vjerojatno bi slično izgledali i oni pilota i moreplovaca koji su u njemu nestali.

Gernon nastavlja: ' Kad sam pogledao iza nas, zapanjio sam se. Oblak je postao ogromna masa polukružnog oblika. Uskoro smo, negdje pored otočja Bimini, zamijetili formiranje novog oblaka, sličnog onome iz kojeg smo izašli. Uletjeli smo u njega i tada je započeo sablasni spektakl. Potpuno se zacrnjelo, a iako nije bilo ni kiše niti munja, oko nas je bljeskalo nevjerojatno bijelo svjetlo. Ubrzo smo shvatili da su oblak kod Androsa i oblak kod Biminija zapravo suprotni krajevi istoga oblaka koji se nevjerojatnom brzinom formirao u obruč promjera kakvih 30-ak milja. Činilo se nemogućim, ali nije bilo drugog objašnjenja.

Našli smo se zarobljeni. Trinaest minuta kasnije, spazio sam veliki otvor na jednoj strani oblaka i pokušao tuda izaći. Kako smo prilazili otvoru, on se sužavao u savršeni horizontalni tunel, širok oko milje, na čijem se kraju vidjelo plavo nebo. Povećao sam brzinu ulazeći u tunel koji se sada suzio na kakvih 200 stopa. Kroz njega smo letjeli oko 20 sekundi i izašli na drugome kraju, a nekih pet sekundi imao sam čudan osjećaj bestežinskog stanja i ubrzanja. Kada sam pogledao iza nas, s nevjericom sam vidio kako tunel postaje raspor koji polako rotira. Svi naši elektronički i magnetički navigacijski instrumenti potpuno su otkazali, a kompas se okretao u krug, iako je zrakoplov letio ravno...'

Bermudski trokut, također poznat i kao 'Đavolji trokut', područje je u zapadnome dijelu sjevernog Atlantskog oceana koje se 'proslavilo' po neuobičajeno velikom broju misteriozno nestalih zrakoplova i brodova. Pod pojmom 'misteriozno' podrazumijevaju se okolnosti koje podrazumijevaju nešto više od ljudske pogreške, otkazivanja opreme, piratstva ili ekstremnih vremenskih prilika. Kako to obično biva u takvim slučajevima, popularna kultura pripisala je dosta tih nestanaka paranormalnim pojavama, pojavama protivnim zakonima fizike ili čak i aktivnostima izvanzemaljskih bića.

Iako dokumentacija vezana uz dosta slučajeva pokazuje da su izvještaji o njima nevjerodostojni ili nakićeni od strane onih koji su ih kasnije prepričavali ili o njima pisali, a brojna službena tijela tvrde da su mnogi slučajevi nestanka slični kao i u bilo kojem drugom području, postoje slučajevi koji ostaju posve nerazjašnjeni, usprkos iscrpnim istraživanjima.

Sama površina Bermudskog trokuta varira od autora do autora, no uobičajeno se njegovi vrhovi definiraju točkama obale Floride, San Juana u Puerto Ricu te otoka Bermuda (po kojem je trokut i dobio ime), gdje je zabilježen najveći broj misterioznih slučajeva. Treba napomenuti da se ujedno radi i o području vrlo gustog pomorskog prometa i mnogih zračnih linija, kako komercijalnih, tako i privatnih.

Prvi u seriji novinskih članaka koji će stvoriti famu Bermudskog trokuta pojavio se 1950, a govorio je o nestanku više zrakoplova i brodova. Najpoznatiji i najvjerodostojniji slučaj o kome se tada pisalo poznat je pod nazivom 'Let 19', a govori o formaciji američkih vojnih bombardera tipa TBM Avenger koji su, za savršena vremena i pod nadzorom iskusnog pilota, tijekom vježbenog leta nestali nad Atlantikom 5. prosinca 1945. Istraživanje je pokazalo da su zrakoplovi postali žrtvom neuobičajena fenomena i krivog očitanja kompasa, a službeni vojni izvještaj pripisao je nestanak 'nepoznatim razlozima'. Misteriju je pridonijelo i to što je i spasilački zrakoplov tipa Mariner s 13-očlanom posadom, poslan u pomoć, također netragom nestao. Navodno je posljednji tonski snimak vođe leta bio: 'Ulazimo u područje plićine, ali ništa nije kako treba. Ne znamo gdje smo. Voda ispod nas je zelena, a ne svijetla kakva bi trebala biti'.

Istraživač Larry Kusche, autor knjige 'Rješenje misterija Bermudskog trokuta' (1975.) iznosi brojne nepravilnosti i odstupanja kod iskaza svjedoka, sudionika i ostalih uključenih u misteriozne nestanke, što podupiru i istraživanja pomorskog osiguravajućeg društva Lloyd's of London te Obalne straže Sjedinjenih Država. Neki istraživači, poput Ernesta Tavesa i Barryja Singera ističu kako su misteriji i paranormalne pojave vrlo popularne i profitabilne, a sve slučajeve objašnjavaju neispravnostima kompasa, ljudskim pogreškama, uraganima, jakim morskim strujama i namjernim uništavanjem zrakoplova i brodova.

Nasuprot njima, neki pisci o bermudskom trokutu razvili su čitave teorije. Jedna tako sve pripisuje ostacima tehnologije izgubljenog mitskog kontinenta Atlantide, dok mnogi autori sve svaljuju na NLO-e. Upravo to objašnjenje iskoristio je Steven Spielberg u filmu 'Bliski susreti treće vrste', u kojem su piloti misterioznog 'Leta 19' prikazani kao taoci vanzemaljaca. Bilo kako bilo, letite li iznad bermudskog trokuta ili plovite njegovim vodama, pripremite foto-aparat. Ako ikada dođete na svoje odredište, moglo bi biti zanimljivih snimaka.