Ima ljudi koji uopće ne dovode u pitanje postojanje vanzemaljaca, već idu i mnogo dalje. Ne, ne radi se o zaluđenicima, pa čak niti o kvazi-znanstvenicima. Naime, jedan od njih - Abraham Avi Loeb, izraelsko-američki teoretski fizičar koji se bavi astrofizikom i kozmologijom i profesor znanosti na Sveučilištu Harvard, sugerira da je svemir možda stvoren u - laboratoriju.
Naime Loeb, kojeg zovu enfant terribleom astronomije, dozvoljava mogućnost da su naši mogući tvorci razvili tehnologiju potrebnu za konstruiranje 'dječjih svemira' sposobnih za proizvodnju života. Je li naš svemir mogao nastati u - karikirano - petrijevoj posudi, pitate se? Čini se da je Aviju Loebu to vrlo vjerojatno i tvrdi da je 'viša klasa' civilizacije možda osmislila naš svemir u laboratoriju negdje daleko, daleko.
vezane vijesti
'Budući da naš svemir ima ravnu geometriju s nultom neto energijom, napredna civilizacija mogla je razviti tehnologiju koja je stvorila minijaturni svemir ni iz čega, i to kvantnim tuneliranjem', piše Loeb u svom članku objavljenom prošle godine u uglednom časopisu Scientific American.
Ta bi teorija, sugerira Loeb, ujedinila dva naizgled suprotna pojma - ideju da bi viša sila mogla upravljati našom sudbinom i sekularni koncept kvantne gravitacije (područje fizike koje teži uvođenju gravitacije u teoriju kvantne mehanike - nešto što, na prokletstvo fizičara, još nismo uspjeli učiniti na Zemlji). Prvenstveno, ta teorija ovisi o sposobnosti daleke napredne civilizacije da spoji kvantnu mehaniku i gravitaciju te potom identificira i ponovno stvori sve sastojke svemira. Zvuči kao poprilično kompliciran posao, priznat ćete.
Loeb također uvodi novi način klasifikacije točno onoga što civilizaciju čini naprednom, a koji se udaljava od sustava sovjetskog astrofizičara Nikolaja Kardaševa, koji je organizirao civilizacije na temelju količine energije koju generiraju i troše.
Prema Kardaševu, civilizacije tipa I (recimo, Zemljani) dovoljno su napredne da iskoriste svjetlost zvijezda koja dosegne njihov planet (4x1012 wata), dok su civilizacije tipa II ovladale sposobnošću da u potpunosti iskoriste moć zvijezde domaćina (4x1026 wata). Civilizacije tipa III, konačna klasifikacija u njegovom okviru, sposobne su iskoristiti svu energiju unutar svoje galaksije (nevjerojatnih 4x1037 wata). Ne govori vam mnogo? Nema veze.
Nasuprot tome, Loeb je osmislio sustav koji napredne civilizacije dijeli na klase na temelju njihove sposobnosti da 'reproduciraju astrofizičke uvjete koji su doveli do njezinog postojanja'.
Zemljani bi tako spadali u klasu C jer, kao tehnološka civilizacija 'niske razine', ne bismo mogli ponovno stvoriti naše trenutne uvjete ako Sunce iznenada umre. Loeb čak sugerira da bismo mogli pasti i u kategoriju klase D, jer aktivno uništavamo svoj jedini dom. S druge strane, civilizacije klase B, piše Loeb, dovoljno su napredne da ponovno stvaraju uvjete u kojima žive, neovisno o njihovoj zvijezdi domaćinu (u našem slučaju Sunce). To je već razumljivije, zar ne!
Civilizacija klase A, poput naših mogućih tvoraca, mogla bi, recimo, generirati velike količine tamne energije i, kao što Loeb sugerira, stvoriti 'bebe svemire', odnosno manje svemire koje kontrolira ta viša civilizacija, a koji bi potencijalno mogli iznjedriti život. On također sugerira da bi, zbog konkurencije, samo jedna napredna civilizacija mogla doseći ovu razinu sofisticiranosti.
Čini se ludo, no priznajte da je zanimljivo razmišljati o tome. K tome, ta ideja postavlja i niz intrigantnih pitanja - Što civilizaciju čini uistinu tehnološki naprednom? Jesmo li mi napredna simulacija? Kako bi uopće mogao izgledati taj 'laboratorij' vanzemaljaca? Ili se uopće ne radi o vanzemaljcima, već o 'vansvemirašima'?
U tome i jest ljepota teorijskih znanosti!
