Vidljivo je da se Hrvatska vojska i Majka Božja vole – rekao je ministar obrane Ante Kotromanović po okončanju velikog hodočašća hrvatske vojske i policije u najveće hrvatsko marijansko svetište u Mariji Bistrici. Izjava bi možda bila primjerena nekom biskupu. Za ministra vojske posve je neobično da se upušta u tumačenje bilo čije relacije prema Bogorodici.

Čini se da su pohodi u vjerske centre postali najmasovniji oblik aktivnosti Hrvatske vojske. U nedjelju je u Mariji Bistrici bilo više od pet tisuća hodočasnika, a proljetos je u Lurd na sedam dana otputovalo oko tisuću hrvatskih vojnika i policajaca. Vojska, doduše, nema za avione, oklopnjaci se radi financijske oskudice moraju prodavati, vojne parade u Kninu i Vukovaru svedene su na minimum, ali vjerske su manifestacije i dalje raskošne. Dapače, po broju sudionika sve su brojnije.

Naravno, osim cijene, moguće je postaviti i pitanje smisla vojnih parada po marijanskim svetištima. Čemu miksanje vjere i vojske služi? Drago Lovrić, načelnik Glavnog stožera, tvrdi da hodočašća jačaju koheziju i moral pripadnika vojske. Ali kohezija i moral oružanih snaga jedne države nikako se ne bi smjeli zasnivati na vjerskim uvjerenjima. Uostalom, odlaske u Lurd pokrenule su nekoliko godina nakon okončanja Drugog svjetskog rata skupine francuskih i njemačkih vojnika, s odlukom da će u Gospinom svetištu zajedno moliti za mir i pomirenje. Tek kasnije se u ta hodačašća uključuju i druge zemlje. Crkva u Hrvatskoj nije se baš umorila radeći na poslijeratnom pomirenju. Zapravo je u tom pogledu sve do danas ostala prilično insuficijentna. Ni vojna hodočašća nisu iznimka. Bez obzira na vjerske zanose biskupa Kotromanovića, uglavnom se svode na pompozne i skupe parade vjere i kiča.