Priprema li se Hrvatska demokratska zajednica u 2024. godini za izbore za Hrvatski sabor ili za Olimpijske igre u Parizu? Susret najboljih svjetskih sportašica i sportaša održat će se sljedeće godine u francuskoj prijestolnici od 26. srpnja do 11. kolovoza, a četverogodišnji mandat saborskih zastupnica i zastupnika istječe nešto ranije, 21. srpnja, s obzirom na to da je aktualni saziv Sabora konstituiran 22. srpnja 2020. U oba slučaja HDZ ima svoje adute. Osobito sportske, sudeći po dva nova ministarska imena u hrvatskoj Vladi, čiji je predsjednik ujedno čelni čovjek HDZ-a Andrej Plenković. Najprije je novim ministrom obrane postao Ivan Anušić, po obrazovanju viši sportski trener sportske rekreacije, a novi bi ministar gospodarstva i održivog razvoja trebao postati pravnik Damir Habijan, zdušno posvećen crossfitu i teretani te redovito dokumentirajući svoje uspjehe na društvenim mrežama. Tako je recentna inačica Plenkovićeve vlade dobila dva istinska sportaša i značajno popravila prosjek svoje tjelesne kondicije, posebice u nekim resorima, uoči superizborne 2024. HDZ se posljednji put oglašavao preko tjelesne spreme kada je u stranci visoko kotirao njezin bivši član i ministar zdravstva Darko Milinović kao zapadnobalkanska verzija Rockyja ili Vladimira Putina, kako se uzme, a sada to puno uvjerljivije može napraviti preko Habijana i Anušića.

Kako su preuzeli resore koji im primarno nisu ni obrazovni ni poslovni izbor, novi ministri doista moraju biti u izvrsnoj fizičkoj i intelektualnoj kondiciji da bi se u relativno kratkom vremenu uoči parlamentarnih izbora sljedeće godine dokazali kao dobra odluka premijera Plenkovića nakon što im je ukazao povjerenje. Dosadašnja je Plenkovićeva kadrovska politika glede ministarskih zaduženja rezultirala s trideset odlazaka iz Vlade čelnih ljudi pojedinih resora otkako je kao predsjednik HDZ-a u listopadu 2016. preuzeo premijersku dužnost. To znači da je do prosinca ove godine Vlada u prosjeku po isteku manje od svaka tri mjeseca dobivala novu ministarsku akviziciju. Kada bi neka od tih akvizicija morala otići iz Vlade zato što su po nju došli policajci, kao u slučaju bivšeg ministra prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Darka Horvata, sustigle ih optužnice, kao u slučaju bivšeg potpredsjednika Vlade Borisa Miloševića te bivšeg ministra rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Josipa Aladrovića ili su pak izazvali prometne nesreće s najtežim posljedicama, kao Anušićev prethodnik Mario Banožić, premijer Plenković uvijek bi znao izreći pokoju lijepu riječ za svoje dojučerašnje posrnule suradnice i suradnike.

Tako je bivšu ministricu regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijelu Žalac, koja je također završila u pritvoru, a u međuvremenu se doznalo da je europskim novcem plaćala čak i svoje rođendanske zakuske, ocijenio 'sjajnom'. Banožić je za njega napravio 'vrlo dobar posao', a ekspresno smijenjenog ministra gospodarstva i održivog razvoja Davora Filipovića nazvao je space shuttleom usred zagrebačkih gradonačelničkih izbora 2021., na kojima je taj HDZ-ov space shuttle osvojio manje od 10 posto glasova. Ali je zato postao ministar te uskoro i smijenjeni ministar, jer njegov je posebni savjetnik Jurica Lovrinčević, prema dostupnim tonskim zapisima, dogovarao medijsko promoviranje ministarstva javnim novcem i za taj angažman ispregovarao – poveći povrat.

No to nije HDZ-ova afera, tvrdi premijer Plenković, nego isključivo oporbena, ponajprije Mosta. Ako to nije HDZ-ova afera, zašto je tako žurno smijenio ministra Filipovića umjesto da ga kolegijalno obrani i – ostavi u političkoj orbiti s obzirom na to kako ga je nazvao. Teško se sjetiti nelogičnijeg objašnjenja neke afere u hrvatskoj politici od ovoga te ne čudi to da je predsjednik Vlade i HDZ-a odahnuo kada su se mediji počeli baviti novim članom njegova tima, varaždinskim pravnikom i predsjednikom tamošnjeg HDZ-a Habijanom. Okrugla, trideseta zamjena nekoga na ministarskom položaju od posljednjega HDZ-ova preuzimanja premijerske dužnosti tako je istaknula sve apsurdniji politički trenutak u Hrvatskoj. Na ministarska mjesta dolaze ljudi kojima povjereni resori nisu ni izbliza dio akademskog ili profesionalnog profila, a premijer se više ni ne osvrće na ubrzanu protočnost svoje vlade. Jer – kako kaže – Emmanuel Macron dosad je zamijenio šezdeset i sedam članova Vlade, pa može i on trideset. Pritom hrvatski premijer ne ističe da je Macron predsjednik Republike, a ne Vlade, pri čemu Francuska ima polupredsjednički sustav vlasti u kojem je Vlada istodobno odgovorna i parlamentu i šefu države. Osim ako Plenković ne bi vratio polupredsjednički sustav u Hrvatsku. Superpredsjednički već odavno ima u vlastitoj stranci, jer mu se više nitko niti ne pokušava suprotstaviti u čvrstom upravljanju HDZ-om. Kako i bi kada svi ovise o rezultatima sljedećih parlamentarnih izbora.

Kako god se razriješila aktualna afera Mreža s de facto političko-medijskom korupcijom, čiji najdeblji krak zasigurno vodi u energetski sektor na potezu od Budimpešte preko Zagreba do Rijeke i Krka, jer je ondje i najizdašniji izvor prihoda, od svih politika koje je HDZ provodio od posljednjeg preuzimanja vlasti 2016. javno je najkrhkija ona kadrovska ili, bolje rečeno, antikadrovska. Još bi samo nedostajalo da je zaljuljanu ministricu Mariju Vučković zamijenio predsjednik HDZ-a Karlobaga Ivan Tomljenović, nedavno uhićen zbog pokušaja trovanja krava na Baškim Oštarijama. Više od šezdeset krava našlo se na meti ovoga 'kravljeg Borgije', dakako iz materijalnih razloga, pri čemu se mjesni HDZ-ovac savršeno uklapa u velik dio slike hrvatske politike: ne prezati ni od čega kako bi se došlo do položaja, novca i – koristi. Ovo uistinu nije dobro vrijeme za domaće životinje u Hrvatskoj, od svinja do krava. Pravo je pitanje je li vrijeme dobro i za ljude s obzirom na to koliko je korupcija prožela cijelo društvo.

S toliko smijenjenih i zamijenjenih ministarskih imena posljednjih sedam godina te uz toliko afera koje su popratile dobar dio tih kadrovskih promjena, aktualna je Vlada u posljednju godinu svoga mandata ušla na dva kolosijeka. Ili s tezom o dvije Hrvatske, kako to naglašava premijer. Na prvom kolosijeku ustrajava sama vlast te će sljedećih mjeseci do izbora isticati sve brojkama postignute uspjehe, optužujući oporbu nesklonu HDZ-u (za razliku od Domovinskog pokreta) za zlonamjernost, razjedinjenost i nesposobnost. Na drugom će se kolosijeku stalno pojavljivati znani i neznani akteri korupcionaških afera koji uz podršku ili samostalno neprestance zlorabe javni novac, neovisno o tome je li riječ o upravljačkoj vertikali ili javnim poduzećima i ustanovama, te stalno siromaše ionako nedovoljno razvijenu zemlju, i dalje pri dnu standarda Europske unije. Ako je ministar Filipović munjevito smijenjen zbog izbora svog savjetnika, kakva je politička odgovornost premijera za izbor svih smijenjenih ministara od kojih su neki završili i u pritvoru? O političkoj se odgovornosti odlučuje na izborima te je sada potpuno jasno da će se parlamentarni izbori u Hrvatskoj 2024. pretvoriti u blitz referendum o HDZ-ovu upravljanju zemljom osam godina u kontinuitetu.

Sustav nedovoljno jakih institucija s gotovo srednjovjekovnom podjelom javnih resursa, pri čemu najviše dobivaju oni koji su najbliži 'dvoru', u doba relativnog prosperiteta ne mora odbiti kritičan broj uživatelja toga u biti lažnog napretka jer on ne počiva na uređenosti, produktivnosti i odgovornosti. HDZ je, primjerice, pobijedio i na parlamentarnim izborima 2007., a zna se kako je završio i tadašnji premijer Ivo Sanader i stranka na sljedećoj provjeri povjerenja birača. Međutim sjećanje birača ne mora biti dugo. Posljednje ministarske akvizicije s pravaškim Anušićem iz Slavonije i liberalnim Habijanom iz Varaždina pretvaraju završno izdanje Plenkovićeva kabineta u ideološki tutti-frutti vladu, u kojoj mora biti mjesta za sve neovisno o profesionalnoj uvjerljivosti. A možda upravo ovakva taktika spriječi većinu birača izabrati nekog drugog. Još samo da je korupcija regularna olimpijska disciplina i eto više zlata Hrvatskoj u Parizu.