Sreća je u politici, i ne samo u politici, ograničen i neobnovljiv resurs. Zbog toga su najuspješniji političari oni koji vlastite sposobnosti i mogućnosti realiziraju u za njih idealnim političkim okolnostima. Kad se to dogodi, treba biti dovoljno vješt da se manje-više uvijek iskoriste povoljni uvjeti za nastavak obnašanja vlasti. Jer – smisao je svakog političkog djelovanja ostvarivanje interesa javnog predznaka dolaskom na vlast i ostankom na njoj temeljem podrške osvojene na izborima i unutar izbornih ciklusa.

Zbog toga se i u Hrvatskoj provode redovita istraživanja političkih i društvenih preferencija kakva su, primjerice, mjesečna istraživanja Crobarometar i CRO-Demoskop. Pritom je aktualno istraživanje CRO-Demoskop za kolovoz 2017. pokazalo da hrvatska politika te njezini individualni i kolektivni akteri tijekom proteklih tjedana nisu upali u 'ljetni san', ili ih barem tako ne doživljavaju ispitanici. Mada se postoci nisu dramatično promijenili u odnosu na prošli mjesec, trendovi se mijenjaju te je sada posve jasno da se najzanimljivija politička interakcija ne događa u odnosu između vlasti i oporbe već unutar pojedinih grana same vlasti.

Nakon što je prošlog ljeta oporba predvođena SDP-om i Zoranom Milanovićem na čelu SDP-a pokazala potpunu političku nesposobnost i dezorijentiranost gubitkom prijevremenih izbora koje je prema svim pokazateljima trebala dobiti s obzirom na samouništenje prve kratkotrajne koalicije HDZ-a i Mosta nezavisnih lista, u političkom je životu zemlje ostala samo jedna uvjerljiva stranka.

Most konačno u oporbi 

To je, naravno, HDZ koji je u međuvremenu otkazao suradnju svom koalicijskom partneru te sada stranka Bože Petrova ima nezabilježen rezultat u hrvatskoj politici, a to su dvije neuspješne vladajuće koalicije zaredom čiji se boravak na vlasti mjeri u samo nekoliko mjeseci.

Možda to i nije loše za profiliranje Mosta nezavisnih lista jer je de facto odmah postao vladajućom strankom bez oporbenog i, kako se vidi, formativnog političkog staža na nacionalnoj razini igrajući ulogu aktera za koju ni na koji način nije bio dovoljno kapacitiran.

Tako je HDZ danas, prvi put nakon političkih promjena početkom 2000.-e, stranka koja u istom trenutku ima Predsjednicu Republike koja je došla iz njezinih redova, zatim predsjednika Hrvatskog sabora i predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Kada su na čelu hrvatske Vlade bili Ivo Sanader i Jadranka Kosor, šefovi država bili su Stjepan Mesić i Ivo Josipović, dok je prvoj koalicijskoj vladi HDZ-a i Mosta nezavisnih lista na čelu bio nezavisni Tihomir Orešković.

U proteklih dvadeset i sedam godina demokratskog višestranačkog sustava u Hrvatskoj još je samo jedna stranka, osim HDZ-a, imala istodobno šefove države, parlamenta i vlade. To je SDP od kraja 2011. do početka 2015., a kako je to završilo, dobro je poznato. Gubitkom svih mogućih izbora – parlamentarnih, predsjedničkih, lokalnih i europskih – pri čemu je SDP stranka koja kad god se nađe na vlasti na nacionalnoj razini odmah nakon toga izgubi izbore.

SDP samoosuđen na stagniranje ili padanje

Zorana Milanovića koji je u svom vođenju SDP-a čak tri puta uspio izgubiti parlamentarne izbore (2007., 2015., 2016.), pri čemu je posljednji put primjer notorne političke i osobne nekompetencije, zamijenio je Davor Bernardić. I to kao političar koji se u recentnom istraživanju CRO-Demoskopa i ne pojavljuje među deset osoba na ljestvici pozitivnog doživljaja hrvatskih političara, ali je zato na ljestvici negativnog doživljaja već treći, pri čemu mu za vrat puše njegov prethodnik. Stoga ne čudi da je HDZ već mjesecima u istraživanjima javnog mnijenja za trećinu jači od najjače oporbene stranke SDP-a.

Bez uvjerljivog vodstva, prepoznatljivog djelovanja, konkretnih inicijativa i ekipe sposobne u svakom trenutku osvojiti povjerenje birača, SDP ne samo da ne koristi ovo ljeto za politički probitak, nego je do daljnjega samoosuđen na stagniranje ili padanje. To će postotkom ili dva iskoristiti druge dvije oporbene stranke, Most nezavisnih lista i Živi zid, ali su i ovogodišnji lokalni izbori potvrdili da je ovako slaba i nekoordinirana oporba HDZ-u savršeni suparnik.

Stoga se sva ključna politička dinamika vrti oko stranke Andreja Plenkovića i svega što ona predstavlja. Pritom je paradoksalan nesrazmjer između nikad tanje parlamentarne većine koju HDZ nadzire i aktualne HDZ-ove dominacije u političkom životu zemlje.

Jedan je od razloga taj što HDZ na vlasti nikad nije imao tanju oporbu kao danas jer je glavna oporbena stranka nefunkcionalna, bivši koalicijski partner nokautiran, a HNS iz oporbe prešao u vlast uz nekoliko primjera zastupnika poput Tomislava Sauche, čiji integritet testira i pravosuđe. U tom se kroćenju ostalih političkih stranaka, ali i vlastite Andrej Plenković pokazao veoma učinkovitim. Međutim, njegov je medeni mjesec s biračima prošao te ga je u kolovozu za par promila na ljestvici pozitivnog doživljaja hrvatskih političara pretekla Predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, koja je proteklih mjeseci bila u političkoj i osobnoj sjeni premijera.

Usto, Andrej Plenković učvrstio se na vrhu ljestvice negativnog doživljaja u istraživanju CRO-Demoskop iako njegova stranka uvjerljivo vodi prema preferencijama ispitanika. Zašto i – hoće li sada najdinamičnije političko suparništvo zavladati između predsjednice i premijera, kao što je to bio slučaj sa Zoranom Milanovićem i Ivom Josipovićem prije nekoliko godina? Jesu li HDZ-ovci oprezniji te može li opisano suparništvo iskoristiti čak i ovako pasivna oporba?

Hoće li HDZ-u pomoći isti džoker?

Reakcije vlasti na katastrofalne požare, permanentna kriza oko Agrokora, najava, pa povlačenje stupanja na snagu poreza na nekretnine, problemi sa susjedima u rasponu od granica do voća i povrća te vanjskopolitičko nesnalaženje u više slučajeva, situacije su kojima se operativno mora baviti izvršna vlast, neusporedivo više u Vladi nego li u Uredu Predsjednice Republike.

S obzirom na političku moć kojom raspolažu, premijer i Vlada doživljavaju se odgovornima za sve što se događa u zemlji. I zato im je u odnosu na šeficu države manevarski prostor znatno uži. Kada bi netko od ove dvije poluge izvršne vlasti krenuo u otvoreniji sukob s drugom, završio bi kao i SDP.

Stoga će unatoč svim nesuglasicama HDZ-ovi političari paziti na svaki korak kako bi zajedno ostali na vlasti. Ljeto je, očito, donijelo više političke relaksacije i – bodova Predsjednici Republike, ali je i njezin reizbor vremenski bliži. A upravo će predsjednički izbori biti pouka onima koji u to vrijeme budu u Vladi. HDZ je lani imao sreće kada je riječ o izborima. Hoće li mu pomoći isti džoker?      

*Sadržaj, stavovi i mišljenja izneseni u komentarima objavljenima na tportalu pripadaju autoru i ne predstavljaju nužno stavove uredništva tportala.