Uhićen je Milan Bandić! Dok su naši sugrađani polako privodili vikende kraju i pripremali se za novi radni tjedan, zagrebački je gradonačelnik uhićen i podvrgnut pretrazi stana pod budnom paskom policije, ali i medija.

Nesumnjivo je ovo jedan od važnijih kaznenih progona koji su se dogodili u posljednje vrijeme, važniji i od onog Sanaderovog, jer je Bandić pao za vrijeme vladavine, dok su ostali kazneno gonjeni nakon što su već neko vrijeme bili politički mrtvi i to je malo tko u javnosti očekivao.

I onda su se mediji tradicionalno ulogorili ispred Bandićeve zgrade, poslikali i usnimili što god se dalo (čak i hrpu nepotrebnih i bezveznih kadrova), ali senzacija je senzacija i to se ne propušta.

Što god da će se dogoditi s ovim kaznenim postupkom (postupcima), jedno je sigurno: Milan Bandić nije mogao sam pronevjeriti silne milijune, namjestiti milijunske poslove i, navodno, pogodovati prijateljskim tvrtkama.

Jednako kao što Nadan Vidošević nije mogao kupiti medu, zeku, liju i hrpetinu slika, a da to nije prošlo kroz hrpetinu ruku (ili očiju) u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Isto je tako nevjerojatna činjenica da cijeli niz HDZ-ovaca, tadašnjih članova Vlade RH i šire, nije znao za Sanaderove poslove, provode na Beverly Hillsu, mijenjanje destinacija Vladinog zrakoplova i sl.

Svi su znali jučer i svi znaju danas, a prave se da nemaju pojma. Drugim riječima, Hrvatskom su godinama upravljali ljudi koji danas tvrde da nisu imali pojma da im šef krade. Tako vjerojatno i hrpetina Bandićevih bliskih suradnika sigurno nema pojma što se događalo u Gradu tijekom njegovih mandata.

E, to je senzacionalno i to je priča koju bi trebalo ispričati!

Koliko je ljudi u posljednjih 10 godina u Hrvatskoj zaista uputilo na to da pojedini političari čine kaznena djela? Gdje su ti ljudi danas? Kako su prošli?

Koliko je političara u svojim javnim nastupima optužilo svoje kolege za počinjenje kaznenih djela za potrebe vlastite promidžbe i dobivanje političkih bodova, ali se većina njih nije udostojala otići u policiju, USKOK ili DORH i prijaviti kaznena djela o kojima ima saznanja, iako ih Kazneni zakon obvezuje na to?

Koliko je Bandićevih, Sanderovih, Nadanovih i ostalih suradnika prijavilo svoje šefove?

Odgovor je: Niti jedan!

Kad je bilo dobro, držali su Sanderove skute i bili manji od makova zrna. I Bandićeve. Kad je Sanader pao, pravili su se blesavi. Jednako će se tako praviti i kad/ako Bandić završi iza rešetaka na dulje vrijeme.

To su ljudi koji i dalje vode ovu državu, upravljaju njezinim procesima i tretira ih se kao stup ovoga društva, a to je ono što je senzacionalno.

U ozbiljnoj državi cijela bi garnitura koju je predvodio političar kojem se dokaže da je kriminalac odletjela skupa s njim jer ili su znali što se događa ili su toliko nesposobni pa nisu znali. U svakom slučaju, niti jedna kvalifikacija nije ono što se traži od nekoga tko se želi aktivno baviti politikom.

Još veći problem je to što će svaki drugi građanin, kada dobije priliku, ponosno pozirati s takvim političarima ili, bolje rečeno, beskičmenjacima, pa će to pričati svojoj ženi, djeci i unucima kao highlight svoga života. I to je senzacionalno!

Što se tiče Zagreba, on će uvijek funkcionirati – s Bandićem ili bez njega. Prevelik je to stroj da ne bi, ali valja se zapitati jesu li zaista ispunjeni potencijali grada koji se voli uspoređivati s europskim metropolama?

Promet u gradu je u komi. Sustavnog rješenja gužvi i neplanski izgrađenih ulica - nema. ZET je u minusu i to već godinama. Holding ne stoji naročito bolje, iako je njegov i gradski rejting ipak bolji od onog državnog. Prostor Varšavske ipak nije izgrađen baš za javno dobro, iako je to zahtijevalo čak 50.000 stanovnika ovog grada. O otpadu da ne pričam jer o tome sam pisala u jednom od prijašnjih komentara. Dobiti posao u Gradu ili Holdingu možete i dan danas, ali morate si biti dobri sa šefom (ili nekim njegovim). Dobiti komercijalni posao u procesu javne nabave također je velik uspjeh i senzacija ako si niste dobri s glavešinama. Ako nemate sreće, grijete se na Toplanu i zimi otvarate prozore, ali i dalje plaćate paprenu cijenu grijanja jer vam isporučuju koliko oni hoće.

No zato možete uživati na fontanama, prošetati Bundekom, otići u kupovinu u Varšavsku, a mogli ste i trčati s gradonačelnikom ama baš svaki dan.

To je nama naša borba dala. I to je senzacionalno!

I da ne zaboravim. Zbog toga (i puno drugih lipih stvari o kojima se sada vodi istraga) godišnji deficit Zagreba jednak je godišnjem proračunu Splita, a taj luksuz ćemo platiti vi i ja.