Kažu da je protiv mene podneseno 200 kaznenih prijava. Kad nekog krivo pogledam, on podnese kaznenu prijavu – tvrdi Milan Bandić, tumačeći da stranka, ne kaže koja, naručuje protiv njega prijave te da je riječ o 'čistom reketu'.

Neće biti da je baš tako. Kaznene prijave nisu rezultat krivih pogleda, nego krivih i mutnih poslova. Mandat novog starog gradonačelnika Zagreba obilježen je brojnim aferama: od izgradnje signifikantnih zlatnih zahoda, sumnjive zamjene gradskih zemljišta do cijenom eskaliranog pročistača otpadnih voda. Sve debelo impregnirano pogodovanjem njegovim biznis prijateljima i kumovima. Ali kako da ga s tim činjenicama suoče novinari kojima intervjue daje za vrijeme svog jutarnjeg trčanja.

Dva su ključna hrvatska dnevnika u nedjelju objavila u identičnim uvjetima vođene razgovore s Bandićem. U cik zore, u trku atletskom stazom, u tenisicama i znoju, rame uz rame sa svitom njegovih, navodno, svakim jutrom sve brojnijih kaskajućih partnera, koji, prema priznanju samih novinara, uskaču uvijek kad gradonačelnik hvata krivinu eskivirajući nepoželjne upite. Jednom takva inscencija može biti štos. Ali davati intervjue isključivo za vrijeme vlastite rekreacije – takvo ponašanje pokazuje podcjenjivanje i sugovornika i javnosti.

Milan Bandić zapravo je bježeći gradonačelnik. Prvo, svoje jutarnje bježanje po igralištu pokušava prodati kao prvorazrednu PR senzaciju. Što je po prilici jednako kao da gradonačenik Splita ili nekog drugog grada pozove novinare da mu jutrom prave društvo u njegovoj kupaonici. Drugo, gradonačelnički mandat prakticira kao vječno bježanje po cijelom gradu: Ivica Račan svojedobno je govorio da se u Zagrebu ni mačka s drveta bez njega ne može spasiti. Treće, šampion je u bježanju od neugodnih pitanja.