Moj je politički imperativ uvijek bila nulta tolerancija prema nepodobštinama i nezakonitim radnjama – ponavlja posljednjih dana zagrebački gradonačelnik Milan Bandić povodom otkrića o financijskim malverzacijama nekih od njegovih najbližih suradnika. Čvrsto, kaže, podržava nadležne državne institucije neka slučaj istraže i razriješe. U jednom intervjuu čak tvrdi da bi ga mnogi željeli vidjeti u Remetincu, ali on mirno spava jer 'nikad ništa nije napravio na štetu grada'. Nulta tolerancija prema mutnim poslovima i korupciji? Bandić se, naravno, izruguje inteligenciji građana i pravnoj državi. A može mu se, jer premda je protiv njega podignuto više od 200 kaznenih prijava, sve su one – kao da je od teflona - skliznule preko njegova lika i djela i završile u nekoj od dubokih ladica glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. Bandić ima drskosti pozivati institucije neka rade svoj posao, jer je siguran da one u njegovom slučaju – tko zna iz kojih razloga? – ne funkcioniraju. Preplaćene nadstrešnice, pogodovanje prijateljima i kumovima, zlatni zahodi, pročistač voda kao financijska rupa bez dna, zamjene gradskog zemljišta, neke i s fantomskim tvrtkama kojima su vlasnici studenti, raspolaganje gradskim sredstvima i resursima kao da su njegova privatna imovina, samo su neki iz bogatog arsenala netransparentnih i sumnjivih poslova iz njegova mandata upravljanja gradom. Zagrebački gradonačelnik hodajuća je afera. Nisu ga slučajno proglasili SDP-ovim Sanaderom. Po načinu na koji koristi funkciju. Ne po epilogu. To je zasad još na čekanju. Na sramotu nadležnih državnih institucija. U Bandićevom slučaju može se govoriti isključivo o nultoj toleranciji prema čistim računima i istini.