Uvijek sam ja za sve kriv. Nema ničega u zemlji i svijetu za što ja ne bih mogao biti kriv – tako je Radimir Čačić u intervjuu Jutarnjem listu odlučio ispeglati svoj lik i djelo, prikazujući se nedužnom žrtvom orkestrirane kampanje koja se protiv njega vodi. Za svoju rekordnu nepopularnost ima dva objašnjenja: prvo tvrdi da je izložen napadima zato jer je 'uzeo milijarde onima koji su ih trpali u svoje džepove', a drugo, preko njega se pokušava realizirati scenarij rušenja Kukuriku vlade.

Čačićeva jadikovka signalizira da je konačno shvatio da ima problem. Dosad svoj katastrofalan imidž uopće nije akceptirao. Ali već za nekoliko mjeseci stranka ide na lokalne izbore, na kojima će – ostane li na sadašnjim rezultatima – neslavno propasti. Usto, njegova se nepopularnost počela prelijevati na cijelu Vladu, pa tako postaje i problem premijera Milanovića. Ali, stilizirajući samog sebe kao žrtvu, tvrdeći da je bez razloga pretvoren u dežurnog krivca, Čačić ništa ne može postići. Zato što njegova objašnjenja zvuče apsolutno autistično. Zato što se nije spreman suočiti sa stvarnim razlozima činjenice da je na lošem glasu. Kad bi ga napadali zato što onemogućava lopovluk i trpanje državnih para u privatne džepove, onda bi ministar Linić koji bez milosti cijedi cijelu naciju sigurno bio najomrznutiji član Vlade. A nije!

Nije Čačić izložen kritici, kako on to tvrdi, zato što je izabrao da bude ključni faktor promjena. Nije nepopularan zato što je veliki reformator, kako sam pokušava implicirati, nego zato što je bahat i bezobzirno gazi sve pred sobom. Umjesto izmišljenih opravdanja, o pravim razlozima Čačićeve nepopularnosti mnogo više govori njegovo objašnjenje kako šefovi novoformirane agencije za energetiku, koji su prošli tjedan zgranuli javnost svojim zahtjevom da im se nabave limuzine s grijanim kožnim sjedalima i ostalim luksuzom, 'moraju imati primjerene automobile i gotovo'. Potpredsjednik Vlade prešao je u obranaški gard, ali ćud, očito, neće mijenjati.

Čačićev intervju treba gledati i kao svojevrsnu poruku premijeru Milanoviću. Kojega već po drugi put u kratkom roku javno upozorava da njih dvojica zajedno opstaju ili propadaju. 'Niti ću ja smjenjivati Milanovića, niti on mene. Mi smo strateški partneri i dok Vlade ima, ima i nas', kaže potpredsjednik. Što treba čitati kao poruku: ako nema mene, nema ni Vlade! Čačić samog sebe otvoreno predstavlja kao uvjet Vladina opstanka. Iz njegovih izjava proizlazi da bez njega u Vladi nema ni HNS-a u koaliciji, a bez koalicije nema ni premijerskog statusa za Zorana Milanovića.