Još kao školarac bio sam fasciniran tehnologijom i nemali broj puta su radioaparati, walkmani, stari televizori, autići na daljinsko upravljanje ili vlakići dolazili na seciranje na moj 'kirurški' stol. U to doba sam se divio ljudima koji su dizajnirali avione, helikoptere, televizore u boji, špijunske kamere, walkie-talkie, računala, satelite i rakete…

Ranih osamdesetih sam već znao da ću studirati elektrotehniku, a tada sam promišljao i da ću biti inženjer koji će raditi na osmišljavanju novih uređaja koji će mijenjati svijet. Jednom rečenicom, kao dijete bio sam fasciniran izumima i time što sve može tehnologija.

Dječje fascinacije pomogle su mi u životu tako da se nisam mučio odabirom srednje škole, fakulteta i zvanja, no kako to uglavnom biva u životu – zvanje diplomiranog inženjera elektrotehnike tek sam djelomično iskoristio jer su se krajem 80-ih značajno promijenile industrijske prilike. Također, u srednjoj školi upoznao sam dvojicu prijatelja, s kojima sam kasnije studirao, ali i pokrenuo organizaciju u kojoj smo odlučili školovati ljude za svijet budućnosti. U proljeće 1998. godine nastala je Algebra, do danas najbrže rastuća obrazovna organizacija u ovom dijelu Europe.

Velika razlika u odnosu na dotadašnje obrazovne institucije bila je u tome da nismo bili fokusirani isključivo na edukaciju usmjerenu stvaranju novih tehnologija, već smo odlučili pružiti znanja za sve nove prilike koje otvara digitalni svijet - i u sektoru marketinga, dizajna, sigurnosti, komunikacija, ali i u segmentu menadžmenta i vođenja kompanija.

Tehnologija je već tada postojala, no širom je bio otvoren prostor za primjenu drugačijeg pristupa korisnicima i partnerima, bolju povezanost nastavnog procesa i stvarnog života, ali i kvalitetnije organizacijske procese. Dakle postojao je ogroman prostor za inovacije u obrazovanju.

Obrazovanje se pokazalo kao strašno izazovno, a opet iznimno zahvalno područje za inovacije. Izazovno, jer je ono na ovim prostorima uvijek percipirano kao 'besplatno', što je naravno duboko krivo i netko mora platiti plaće nastavnicima, literaturu izdavačima, struju i grijanje komunalnim tvrtkama, opremanje učionica i laboratorija… Međutim desetljećima su se ljudi u Hrvatskoj, pa čak i većem dijelu kontinentalne Europe, školovali bez plaćanja školarine. Dakle pred nama je bio zadatak, a on se može usporediti s uvjeravanjem Eskima u investiranje u rashladne uređaje.

U svojim prvim poduzetničkim godinama dobio sam potvrdu da inovacija nije tehnološki izum te da unaprjeđenje proizvoda, usluge, procesa ili pristupa tržištu uglavnom ne kreće od tehnologije, već uglavnom koristi prepoznavanje prilika na tržištu, organizacijske promjene i tek onda – eventualnu primjenu tehnologije. Kada danas razgovaramo o inovacijama, mnogi domaći menadžeri i poduzetnici poistovjećuju inovacije s izumima ili tehnologijom, pa i investicije u inovacije precjenjuju ili podcjenjuju.

U Algebrin DNA ugrađene su inovacije jer jedino tako može se rasti u okruženju, u kojem su domaća i europska konkurencija snažno financirane skoro pa beskonačnim investicijama državnih proračuna.

Većina inovacija koje su donosile značajne rezultate bile su inovacije proizvoda, tj. usluga. Primjerice, jedna od ranih inovacija bila je 'pakiranje' više specijalističkih Microsoftovih seminara s probnim i certifikacijskim ispitima za stjecanje titule sistemskog administratora, ali u poslijepodnevnim terminima! Naime istraživanjem tržišta ustanovili smo da nitko ne nudi takav pristup, a da bi mnogi ljudi rado sami sebi financirali školovanje i dodatno se obrazovali nakon posla. Naime do tada je percepcija konkurencije bila da će isključivo firme slati ljude na parcijalne edukacije tijekom posla. Nakon nekoliko godina postali smo dominantni tehnološko-edukacijski partner u Hrvatskoj, a zbog superuspješnog inovativnog projekta s mladima 2014. godine proglašeni smo i najboljim svjetskim edukacijskim partnerom – Microsoft Worldwide Learning Partner of The Year.

U ovom slučaju bili smo fokusirani na inovaciju naše usluge, tj. proizvoda, a to smo vrlo uspješno primijenili i kad smo još prije sedamnaest godina bili prvi koji smo akreditirali online programe obrazovanja odraslih, osmislili studije digitalnog marketinga ili digitalnog dizajna, uveli hibridnu SMART nastavu za specijalističke izobrazbe, izdavali informatičku e-learning literaturu na CD-u s tada vodećim dnevnim novinama, pokretali prve programe digitalne akademije za mlade kreativce, akreditirali neke od prvih združenih studijskih programa s francuskim i britanskim sveučilištima, kombinirali poslovanje i digitalnu transformaciju na našem MBA studiju i sl.

S druge strane, osim inovacije proizvoda, često se u praksi pokazalo da su nam inovacije u upravljanju i procesima ponekad bile važnije za rast i razvoj.

S obzirom na to da na tržištu nije bilo softverskih sustava koji bi nam pomogli u upravljanju polaznicima, nastavnicima, učioničkim resursima, računovodstvenim i obrazovnim procesima, krajem 1999. krenuli smo u izradu softvera na temelju procesa koje smo do tada osmislili. Sustav, koji smo u međuvremenu imenovali ALPS, neprestano se dorađuje i bez njega ne bismo mogli provesti širenje na ostale gradove, skalirati organizaciju i izgraditi sustave osiguravanja kvalitete. Nastavno na sustav ALPS, sredinom 2008. godine počeli smo raditi na razvoju Infoeduke, specifičnog sustava za vođenje visokog obrazovanja (tzv. Student Management System), napravljenog na temelju naših viđenja toga kako bi procesi upravljanja, komunikacije i osiguravanja kvalitete trebali izgledati.

U ovim slučajevima tehnologija je bila tek podloga za omogućavanje inovacija u procesima jer nam je puna implementacija ovakvog sustava zapravo omogućila bolje upravljanje učinkom i nagrađivanjem nastavnika, priznavanje prethodno stečenih ishoda učenja na putu do diplome, centralno upravljanje nastavnim resursima, uvođenje velikog broja vanjskih eksperata iz industrije u nastavne procese, ujednačavanje nastavnih procesa i sl. Dakle temelj inovacije nije bila tehnologija, nego drugačiji procesi.

U posljednjim godinama, kad smo morali prerastati iz srednje u veliku organizaciju, odlučili smo se posložiti bitno drugačije nego što je to slučaj kod tradicionalnih obrazovnih organizacija. Od 2017. godine preustrojili smo se iz hijerarhijske u matričnu organizaciju sa svojim obrazovno-poslovnim područjima, servisnim centrima i centrima izvrsnosti. Svako obrazovno-poslovno područje kreira svoje godišnje i razvojne ciljeve, koje im odobrava uprava, a operativno ih usklađuju i ostvaruju u suradnji sa servisnim centrima i centrima izvrsnosti. Tehnologija je i ovdje tek prateća snaga koja se očituje u sustavima za praćenje postignuća – jednu polugu čine sustavi ALPS i Infoeduka, a s druge naš interni Corporate Performance Management, informirajući u realnom vremenu rukovoditelje poslovnih područja i servisnih centara gdje se nalaze s financijskom realizacijom.

U povijest Algebre utkano je prilično puno većih, manjih i mikroinovacija, a koje su uglavnom bile fokusirane na poboljšanja usluge i usavršavanje procesa. Treba biti objektivan pa reći da je bilo i puno pokušaja inovacija koji nisu 'upalili' i postigli željene učinke, no upravo zbog toga za kraj ću naglasiti tri stvari.

U upravljanju inovacijama od iznimne je važnosti diversifikacija - kladiti se na portfelj inovacija, a ne staviti sav fokus tek na jednu. Također, iznimno je važno pokušati anticipirati buduće potrebe korisnika neprestanim istraživanjem tržišta i usmjeriti napore prema njima, a ne organizaciji kakva ste danas. I na kraju, trenirati organizaciju tako da uvijek bude fleksibilna i spremna na promjene koje donosi novi dan.