I dok se u prošlosti Hrvatska svojom gospodarskom moći i standardom građana mogla uspoređivati s najrazvijenijim bivšim socijalističkim zemljama koje su u međuvremenu postale članicama Europske unije, poput Slovenije i Češke, od 2017. od Hrvatske je gora samo – Bugarska. Naime, recentni Eurostatovi podaci o BDP-u po stanovniku prema paritetu kupovne moći potvrđuju da je Hrvatsku prošle godine pretekla i Rumunjska. Hrvatska se, naime, u deset godina od pretkrizne 2007. do 2017. uopće nije pomaknula s mjesta te je njezin BDP bio i ostao 61 posto prosjeka Europske unije, dok je Rumunjska u istom razdoblju snažno rasla od 44 posto do 63 posto europskog prosjeka, ostavivši tako Hrvatsku na poraznom pretposljednjem mjestu ljestvice Europske unije. Hrvatska je uz bok Rumunjskoj i kada je posrijedi indeks percepcije korupcije.

Aktualno istraživanje stavlja Hrvatsku na 57. mjesto od 180 promatranih država s vrijednošću indeksa 49, a Rumunjsku na 59. mjesto s indeksom 48 (na prvom je mjestu kao najmanje korumpirana zemlja Novi Zeland s prošlogodišnjim indeksom 89). No u odnosu na Hrvatsku, borba protiv korupcije u Rumunjskoj nije samo prigodničarsko djelovanje bez važnijih rezultata, o čemu svjedoči i rad bivše glavne tužiteljice rumunjske Nacionalne antikorupcijske agencije Laure Codruțe Kövesi koja je razotkrila niz političkih zloporaba, postavši nepoželjnom samom vrhu vlasti.

Kako izbjeći pogreške prethodnika?

Hoće li agilna Laura Codruța Kövesi uskoro iskoristiti svoju popularnost među rumunjskim građanima koji su zbog njezine smjene izašli i na ulice, doznat ćemo veoma brzo. A doznali smo da je njezin svojevrsni pandan u Hrvatskoj, Dalija Orešković, kao također donedavna predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, odlučila svoje političke ideje pretvoriti u stvarnost. Je li riječ o konkretnoj političkoj stranci ili o nekoj drugoj platformi političkog djelovanja, doznat ćemo također ubrzo.

Jer u Hrvatskoj, kao i u Rumunjskoj, slijedi isti niz izbora, među kojima su prvi oni za Europski parlament u svibnju 2019. A oni bi trebali biti dobrom prigodom i za sve nove političke opcije u Hrvatskoj za testiranje podrške birača. Tako je na prošlim europskim izborima u Hrvatskoj 2014. zabljesnula Mirela Holy osvojivši sa svojim ORaH-om gotovo desetinu glasova, odnosno treće mjesto iza pobjedničke HDZ-ove i gubitničke SDP-ove koalicije. Usto, Mirela Holy je na tim izborima dobila više od pedeset tisuća preferencijskih glasova, što je bio četvrti najbolji pojedinačni rezultat. Odluči li Dalija Orešković uskoro osnovati vlastitu stranku i premijerno je predstaviti na sljedećim europskim izborima, nije nemoguće da ponovi rezultat Mirele Holy i ORaH-a. Istodobno, nije nemoguće ni da reprizira sve ono što je Mirela Holy pogrešno napravila nakon tih izbora, propustivši postati iole relevantnijim političkim akterom u zemlji. Vodeći se njezinim, ali ne samo njezinim slučajem ulaska u politiku, Dalija Orešković sada zna što treba, a što ne smije napraviti.

Do 2013., kada je postala predsjednicom Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa, Dalija Orešković široj je javnosti bila nepoznata zagrebačka odvjetnica. Međutim odmah je svojim javnim djelovanjem s nizom medijski popraćenih postupaka, odluka i novčanih kazni političarima, uglavnom onima na vlasti, skrenula pozornost na sebe. Kulminacija je bila afera Konzultantica u proljeće 2016., zbog koje je bivši predsjednik HDZ-a i bivši potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko odstupio s dužnosti, a koja je Povjerenstvu i njegovoj predsjednici priskrbila dotad neviđen utjecaj i u konačnici ugled. Kada je nova HDZ-ova koalicija ove godine uskratila potporu Daliji Orešković u nastavku obnašanja dužnosti predsjednice Povjerenstva, samo je dobila novu moguću političku suparnicu, baš kao i predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović, čije su se pojedine aktivnosti također našle pod povećalom Povjerenstva. Tako je nastala nova potencijalna oporbena političarka kojoj trenutačna kadrovska i liderska pustoš u oporbi ide na ruku, ali joj svejedno profesionalni rezultati, reputacija i odlučnost neće biti ni približno dovoljni za uspjeh želi li se i sama uključiti u političku arenu. Za početak treba izbjeći pogreške svojih prethodnika.

Neuspjeh spomenute Mirele Holy, prije toga laburista, a u budućnosti vrlo vjerojatno i Živog zida, odnosi se na nedostatak političke strategije, odnosno načina na koji optimalno iskoristiti raspoložive političke resurse za ostvarivanje planiranih ciljeva. Strateški dezorijentirani Most nezavisnih lista dvaput je propao na nacionalnoj razini, a neuspjeh je doživio i u Metkoviću, iz kojega su politički krenuli njegovi pokretači. Mirela Holy napravila je pak pravi potez izlaskom iz SDP-a i osnivanjem vlastite stranke koja je u kratkom vremenu privukla i dio razočaranih birača SDP-a i potpuno nove birače. Umjesto da temeljem izbornih rezultata postane hrvatskom članicom Europskog parlamenta ili da se kandidira na predsjedničkim izborima jačajući poziciju svoje još uvijek neetablirane stranke, Mirela Holy je u Europski parlament poslala Davora Škrleca, koji je u međuvremenu napustio ORaH, te podržala tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića, ne shvaćajući da je velik dio glasova i podrške dobila kao netko koga se nije percipiralo kao dio političkog establišmenta. Bolje bi bilo da je Ivu Josipovića podržala u drugom krugu izbora, pri čemu je ono što je ona trebala biti u prvom krugu tih izbora izvrsno odradio Ivan Vilibor Sinčić.

Nema strategije bez izbora

Napokon, Mirela Holy odbila je biti dijelom SDP-ove koalicije na neizvjesnim parlamentarnim izborima 2015., doživjevši na njima i osobni i stranački fijasko. Na kraju je napustila vlastitu stranku, ali je svojim promašajima barem poslužila kao putokaz svima kojima se u određenom trenutku otvori mogućnost iole značajnijega političkog angažmana.

Dalija Orešković je sada u možda boljoj prigodi od svojedobno Mirele Holy, ali što prije treba konkretizirati političku ideju o kojoj govori, dati joj svjetonazorski, programski i organizacijski okvir te je ekipirati sa što više sposobnih i prepoznatljivih suradnika. Napokon, osobno se treba upustiti u sve izbore koji predstoje jer političke stranke i – političari postaju nebitnima kada se prestanu boriti za podršku i glasove birača. Želi li svojim političkim angažmanom, unutar kojega uspješno gospodarstvo, rast životnog standarda i borba protiv korupcije moraju biti prioritetima, utjecati na prilike u Hrvatskoj, koju će uskoro - ne promijene li se stvari nabolje - nakon Rumunjske prestići i Bugarska, Dalija Orešković, kao i svi poput nje koji imaju političke ambicije, mora početi misliti strateški. A strategija je u demokraciji nezamisliva bez uspjeha na izborima. U tom bismo slučaju bivšu predsjednicu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa mogli vidjeti i na europskim i na predsjedničkim izborima. Ona na njima nema što izgubiti. Drugi i druge imaju.