'Čekate li i vi Luciju da vas preveze do Graza?' sramežljivo me upitala žena dok smo na uglu Savske i Vukovarske čekali Seat Ibizu zadarskih registracija.

'Meni je ovo prvi put da se ovako vozim s nekim nepoznatim u autu, ali, znate, do Graza je iz Zagreba tijekom dana gotovo nemoguće doći', pomalo je nesigurno nastavila pedesetšestogodišnja Ružica.

U pravu je. Ta dva vrlo bliska i tek 183 kilometra udaljena grada javnim su prijevozom 2019. vrlo slabo povezana. Vlakom je danas do Graza gotovo nemoguće doći, osim ako ne želite putovati pet sati i pritom četiri puta presjedati, i to u Dobovi, Zidanom Mostu, Mariboru i Spielfeldu… Istina je da postoje brojne autobusne veze, ali one većinom voze ujutro ili kasno navečer, što ne odgovara onima koji ondje poslom moraju biti tijekom dana.

Lucija s dvoje svojih kolega isto ima posla u Grazu tog utorka, a put financira tako da pomoću online platforme uzima putnike koji onda sudjeluju u trošku prijevoza. U doba u kojem se ljudi sve više otuđuju dijeljena ekonomija ih zbližava. Nas ćemo petero u malom Seatu u sljedećih dva sata saznati mnogo toga o nama, Hrvatskoj i Austriji.

Ružica od sutra počinje raditi kao njegovateljica jedne starije austrijske gospođe. Govori da mnogo žena srednje dobi iz Hrvatske tako osigurava egzistenciju sebi i obiteljima. 'Meni je muž tamo više godina i sva sreća da je sada izašao', nastavlja ona. 'Vratio se u Hrvatsku?' pitam dok u bujici automobila tražim Ibizu zadarskih registracija. 'Ma ne, nego iz zatvora. On se bavi preprodajom oružja i austrijska policija mu je napravila zamku, ali sva sreća da mu je ovaj zadnji sudac bio sklon. Valjda mu se svidjelo kada je na sudu rekao da bi svaki pravi Austrijanac trebao imati pumpericu da puca na imigrante ako mu dođu pred kuću.'

Država zakazala: Imigranti su zbilja problem

'Nije tu Kurz imao puno mogućnosti, a taj Strache je od samih početaka bio bezveznjak', govori mi uz pivo kolega, sveučilišni profesor sa Sveučilišta u Grazu, o posljedicama afere Ibiza.

Afera je to u kojoj se po tko zna koji put ispostavilo da veliki suverenisti i nacionalisti za sitno prodaju sve za što navodno žive: čast, ponos, austrijsko bratstvo, austrijske kompanije i državu. Prodaju zemlju i državne interese uz eskort dame, votku, energetska pića i kokain. U vremenima u kojima se nacije sve više udaljavaju dijeljena ekonomija privatnih interesa sve ih više zbližava.

'Strache ti je tu zapravo sporedna uloga, glavni je strateg radikalne desnice ministar unutarnjih poslova Herbert Kickl. Njega se Kurz htio riješiti i onda je to značilo pad vlade. Njemu to odgovara.'

Fokus interesa tog Kickla upravo su imigranti koje bi on 'koncentrirao na jedno mjesto' tvrdeći da su opasnost za austrijske nacionalne interese te da se bave različitim oblicima kriminala, od prostitucije i droge do preprodaje oružja - prostitutke, kokain i pumperica. 'Ali znaš, pred tobom mogu otvoreno, ovdje je integracija imigranata zbilja problem', nastavlja on, i sam imigrantskog porijekla. 'I to ne zbog njih, već zbog toga što je država zakazala. Najlakše je reći - svi su dobrodošli, a onda nemaš nikakve sustave potpore.'

Posljedica toga, tvrdi on, jest ta da su ti ljudi u nekim sredinama izgubljeni, da strah raste, da oni koji su prije glasali za lijevi i desni centar počinju glasati za radikalni FPO – ljude koji bi 'koncentrirali', (pro)dali državne kompanije, iskorištavali strah jednih i jad drugih.

'I što će biti sada na izborima?' pitam znatiželjno. 'Vrijeme je za novu koaliciju konzervativaca i zelenih', kaže on.

Skupine su to koje tradicionalno nisu mogle zajedno, ali upravo se na pitanju imigracije mogu složiti jer je u interesu kapitala da ljudi dolaze raditi u Austriju, a odgovara to i liberalnim stajalištima zelenih.

Ružica je glasala za suvereniste

Putujući kroz zelenu Sloveniju prema zelenoj Austriji, Ružica kaže da je na izborima u Hrvatskoj glasala za suvereniste predvođene Ružom Tomašić. Osnovni razlog je to što bi se oni mogli boriti protiv najezde imigranata.

Pomalo iznerviran cijelim razgovorom, najmlađi među putnicima u Seat Ibizi baš negdje oko Šentilja upita: 'Gospođo Ružice, niste li i vi imigrant u Austriji?'

Na to Ružica spremno odgovori:

'Ma kakvi. Nismo mi imigranti. Mi smo Hrvati.'