"Ako je istina ova vijest na tportalu, želim vam svu sreću i dobro. Bravo. All the best, Boris"

Poruka je to koju sam 5. rujna 2019. godine poslao Nini Raspudiću i Mariji Selak Raspudić na vijest o njihovu uključivanju u političku utakmicu. Iza nas su bile godine televizijskih rasprava u HRT-ovoj emisiji "Peti dan", u kojima smo često bili na suprotstavljenim stranama. Bez obzira na ponekad vrlo žestoka sučeljavanja, televizijski bismo studio napuštali civilizirano i u korektnim odnosima. Ideja da ljudi koji imaju različite poglede na politiku, filozofiju, društvo i umjetnost mogu žustro razgovarati bez da se međusobno vrijeđaju i psuju svidjela se mnogima. Odluku da televizijski forum (kvazi)intelektualnih rasprava zamijene onim političkim smatrao sam hrabrom i dugoročno korisnom za hrvatsko društvo.

Desnom dijelu političkog spektra, na kojem su se odlučili pozicionirati, presušno je bio potreban novi sadržaj i promjena načina komunikacije. Desetljećima koristeći bučnu matricu prvoloptaškog nacionalizma, povijesnog revizionizma i sajamske simbolike svi desniji od Plenkovićevog HDZ-a ostajali su u okvirima skromnih političkih dosega i nevelikog utjecaja. Dvoje mlađih obrazovanih pojedinaca koji mogu retorički pobijediti političke protivnike bio je veliki dobitak za hrvatsku desnicu. Donoseći svježije poglede na klasična politička pitanja osiguravali su prostor za privlačenje novih, često mlađih, birača koji su otkrivali i pristajali uz konzervativnu poziciju.

Odabirom Mosta kao političkog doma činilo se da su ostvareni preduvjeti za iskorak prema modernijim desnim politikama. Rad u Saboru u prethodnom mandatu ukazivao je upravo na to kroz zagovaranje određenih zakonskih rješenja i otvaranje različitih društvenih pitanja koja su nadilazila klasičnu "desnu poziciju". U te četiri godine mostovci u Saboru su često naglašavali svoju slogu, zajedništvo i čvrstinu. Kako to obično biva u politici, sve navedeno bilo je kratkog trajanja kao što su pokazali događaji iz prethodnog tjedna, u kojima su Marija Selak Raspudić i Nino Raspudić napustili Most i krenuli svojim putem.

Premda javnost ne može saznati sve razloge političkih odluka, istup Marije Selak Raspudić treba pohvaliti jer je u vaganju između osobne koristi i pozicija i određenih principa odabrala ovo potonje. Rijetka je to pojava u našoj politici u kojoj se većina aktera prodaje za mjesto državnog tajnika, dionicu pruge do njihovog mjesta ili službenog vozača. Njihov odlazak je za Most veliki gubitak jer time (p)ostaju tek jedna od niza desnih stranaka koje će se vratiti starom obrascu hrvatske desnice. Štoviše, lista za europske izbore ukazuje na to da će oni pokušati biti "desniji od desnih", time se ograničavajući na sve manji bazen mogućih birača.

Odlaskom iz Mosta Marija Selak Raspudić i Nino Raspudić u osobnom i političkom smislu dobivaju. Njihov politički potencijal ovom odlukom dugoročno raste, a čin odlaska ostat će zabilježen kao signaliziranje vrline integriteta u političkoj kaljuži. Slično na organizacijskoj razini čini i stranka Možemo, također žrtvujući kratkoročne dobitke za dugoročnije političke ciljeve. Ova ponašanja u postizborno vrijeme mogu biti znak i ostalim političkim akterima – posebice Domovinskom pokretu. Tko u ovom trenutku izgubi dugoročno perspektivu i krene u neprincipijelne odnose u kojima kompromitira predizborno djelovanje već sada se može smatrati gubitnikom.

"Bez hrabrosti u životu i politici nema sreće. Dobra odluka. All the best, Boris", 28. travnja 2024.