Da kojim slučajem živim u Zagrebu, napravila bih si neku chic aluminijsku kapicu, otišla ravno pred Hrvatski državni sabor i tako uređena  stisnuti ruku čovjeku koji me je uspio katapultirati na Mjesec, a da se nisam mrdnula s uredskog stolca. Zarotirao me je više od nedavnih Keleminčevih maškara na glavnom zagrebačkom trgu, sve sa zakletvama velikom vođi Trumpu i štitonošom koji ponosno korača ispred dvadeset naočitih zaštitnika 'sveg hrvatskog'. Više od siječanjskog računa za plin.

Dobro, odavno mi je jasno da je Hrvatska zemlja u kojoj svi sve znaju, u kojoj razvojnu psihologiju i socijalnu pedagogiju 'rasturaju' oni sa statusom bioloških roditelja, u kojoj svršeni gimnazijalci pišu recenzije na znanstvene i stručne radove doktora povijesnih znanosti, a doktori povijesnih znanosti u malom prstu drže farmakologiju cjepiva. Ali, ovaj doktor povijesnih znanosti zbog kojeg uzbuđeno radim kapicu, u rukama drži i neke 'službene dokumente', a to već, priznat ćete, nije mala stvar.

Branimir Bunjac, hrvatski političar, saborski zastupnik i doktor znanosti, na svom je Facebook zidu objavio status u kojem je, po milijunti put, otkrivena vječita i mračna tajna cjepiva kojima bockamo malenu hrvatsku djecu. Sljedbenici u deliriju: "Uzmimo napokon stvari u svoje ruke!" Što bi značilo, fućkaš znanost i  struku. Daj narodu medicinu u ruke.

Kako se, naime  po receptu Živog zida, prave cjepiva?

Uzme se blender i u njih strpa sve što vam padne na pamet. Nešto od toga obavezno mora biti GMO (kukuruz ili virusi), jer bez toga cijela stvar može izgledati zaostalo i jeftino, na rangu davno zaboravljene travarice Matije iz Mostara ili MisterDžirla i njegovih čajeva ČangŠlang.

Dakle, uzmemo nekoliko različitih vrsta GMO virusa, malo krvi običnog miša (šišmiši su tumač), jetrice majmuna, različita vrsta jaja (što više ptica, tim gore), pa onda malo mozga (barem da je malo više), obavezno embrija svih fela, par srca i bubrega i na kraju – živa. Nju, da naglasim, treba stavljati u tragovima, kako bi prevarili naivni puk, tvrdeći da je nje u još većoj koncentracijiu vodi i namirnicama koje svakodnevno konzumiramo.

I onda posudu zaklopimo i pritisnemo 'on'.

S tako pripravljenim pripravkom držimo cijeli svijet u šakama. Ubijamo nejač iz vlastite zloće, iracionalnih pobuda, nelogičnih korporacijskih interesa, jer, na kome će sutra te iste korporacije zarađivati, ako sve razbole, osiromaše i pretvore u autiste? No, dobro. Ne sitničarimo. Teorije zavjera ionako nisu građene na činjenicama. One su duboko iracionalne, pa je suludo očekivati da za njih dobijete neko logično i argumentirano objašnjenje. Tu edukacija unaprijed gubi bitku. Dokaz: infekcija zahvaća i ljude poput Bunjca.

Pa što nam preostaje?

Skoro pa ništa. Štogod da poduzmemo, rezultati će biti metiljavi. Bojim se da dođu takva vremena, kad se civilizacijski kotač zbog pritiska loših strana dobrih ideja i otkrića (npr. demokracije i interneta) mora okrenuti unaprijed, a još uvijek nije sazrela baza. I onda zupčanici zaškripe, moguće se vrate par okreta unazad, dok sve ne pukne i nastane opći kaos. I potom se opet počne okretati kako treba: unaprijed.

Kako i zašto postajemo skloni teorijama zavjere?

Ako bih morala uporstiti/generalizirati, prvo 'ladičarenje' za kojim bih posegnula bilo bi ono koje ljude svrstava u dvije velike i jednu (pod)skupinu, s tendencijom da ta, za sada manjinska skupina tvrdoglavih i nesuradljivih ljudi, uskoro postane mainstream, Dakle, ljudi se dijele na one koji žive vjerujući da je svijet dobro i sigurno mjesto, a drugi ljudi su dobrohotni, sve dok se u drugačije ne uvjere i na one koji vjeruju da svijet nije dobro mjesto, a drugi ljudi nisu dobrohotni, sve dok se drugačijima ne pokažu. A onda i na podvrstu:  na one koji se nikada ne uvjere u drugačije. U vječite naivce i vječite sumnjičavce. U ovu zadnju skupinu spadaju teoretičari zavjera. Oni se rode i žive u svijetu koji je zauvijek loš, a ljudi su podmukli i opasni i postoje samo zato da bi im naudili. Te grupe 'nečasnih, ujedno moćnih ljudi ili organizacija, u strogoj tajnosti rade na ostvarenju određenog, najčešće gnusnog cilja, po pravilu na opću štetu', a oni – teoretičari zavjere, sve te tajna znaju i čvrsto su odlučili da ih nitko i ništa ne može preveslati. Ni prokleti avioni što nas praše chemtrailse, masoni 33. stupnja koji nas ugradnjom čipova žele kontrolirati, Bill Gates s planom da pobije pola Afrike, cjepiva puna vještičjih artikala, lažna spuštanja na Mjesec, fingirani Blizanci i Bostonski maraton, nepostojeće klimatske promjene, živ i zdrav ili prije navodne smrti mrtav Osama Bin Laden – odavno je njima razotkrivena tajna.

Kad se vlasnici ovih uvida, sigurni u budalaštine kojima vjeruju, dokopaju pozicija formalnih autoriteta, stvar se zaista komplicira, do mjere da nisu isključene ozbiljnije posljedice po društvo.

Zašto je ova Bunjčeva objava opasna?

Sve je više roditelja koji odbijaju cijepiti svoje dijete. To, doduše, nije novost, jer otkako je cjepiva i onih je koji su strahu od njih, unatoč činjenicama koje se vide iz svemira: tolikim spašenim životima i suzbijenim zaraznim bolestima. Sve je više i onih koji navodno nisu antivaxxeri, ali se pozivaju da sveto liberalno pravo slobode sobnog odabira, kao daje riječ o odabiru cipela, zanemarujući da je pravo djeteta na život, ispred svih prava na slobodni izbor ovoga svijeta, pa i prava djece tih roditelja. Sve je više onih koji teoretičare zavjere u ime pluralizma, ali i gledanosti/čitanosti dovode u udarne termine i na naslovnice.

Što kad nam se, nakon ospica, vrati difterija kao, recimo, što je bio slučaj u zemljama bivšeg SSSR-a, samo šest godina nakon raspada države i sustava obaveznog cijepljenja? Što kad nam na vrata pokuca polio, ako što je to slučaj u Siriji? Recimo, kada utvrdimo postojanje tog virusa u otpadnim vodama, kao što su ga pronašli u Izraelu? Koga onda kriviti? Kome onda o nuspojavama cjepiva pričati? Onima koji izglasavaju zakone, a sami netočnim informacijama šire paniku?

Zato i tvrdim da se ovakvih ljudi i ovakvih pojava bojim više od svih pravaških stranaka u Hrvatskoj, jer ne samo Keleminčeva, već niti jedna od njih nije nikada i ne može ni danas prijeći izborni prag. A antivaxxeri iz Živog zida nam sjede u saborskim klupama. Ne samo da su prešli magičnih 5%, nego su vrlo blizu stravičnih 15.

Kriju se u liku doktora znanosti, irelevantnih za konkretno područje, ali što zna dijete što je dvjesto kila. U liku narcisoidnih kršitelja normi i zakona, tako primamljivih medijima. Tipa koji harači po srednjim školama, znajući da se danas pobjednik postaje tako da si medijska zvijezda i tako da na vrijeme uhvatiš glas onih kojima su cool i otkačen. U samozatajnima koji se furaju na poštenje i Isusa. Koji lete na krilima općeg gubitka povjerenja u establishment. Koji nude jednostavna rješenja za komplicirane stvari.

Kao lažni proroci i spasitelju na još jednom u nizu kriza našeg društva i, općenito, ljudske civilizacije.

I udaraju gdje smo najtanji. Nekada su teoretičari zavjera vjerovali da ćemo se cijepljenjem pretvoriti u polu-kravu. Danas su te nuspojave suptilnije, a suština ostaje ista.

Ne znam drugog načina za suprotstaviti se ovoj pošasti, osim da ipak posvetimo više pozornosti edukaciji. Ali, i da se Bunjcu i sličnima rugamo. Da im se rugamo iz dubine svog skeptičnog bića, koje vjeruje u znanost, a ne u voodoo gluparije.

Iako, možda postoji šansa da je Elvis još uvijek živ.