U američkoj povijesti praksa mjerenja političkih dosega novoizabranih predsjednika nakon 100 dana seže u doba administracije Franklina D. Roosevelta, a koji je nakon stupanja na dužnost 1933. krenuo s radikalnim reformama kao odgovor na financijsku i gospodarsku krizu što je zahvatila Sjedinjene Države. U prva tri mjeseca mandata Roosevelt je postavio temelje New Deala, što će postati sinonim za novu i aktivniju ulogu savezne vlade u gospodarstvu, ali i društvu. U isto vrijeme svojim je inovativnim komunikacijskim stilom, oslanjajući se na takozvana 'ćaskanja uz kamin' emitirana na radiju, Amerikancima na izravan način objašnjavao svoje poteze. Roosevelt je tako redefinirao ulogu američkog predsjednika u 20. stoljeću.

Dok je sasvim preuranjeno, a možda i malo neozbiljno, donositi zaključak da je Biden novi Roosevelt koji će u potpunosti promijeniti gospodarske i društvene paradigme, sigurno je to da su njegovi prvi potezi ambiciozniji od očekivanog. Sjedinjene Države danas su u puno zavidnijem položaju nego prošle godine – što zbog kampanje cijepljenja koja iz europske perspektive momentalno izgleda kao znanstvena fantastika, tako i zbog ekonomskog oporavka koji je u turbo pogonu zbog kombinacije ekspanzivne fiskalne i monetarne politike.

Poništavanje Trumpove ostavštine

Postoji nekoliko načina na koje možemo analizirati Bidenove poteze od trenutka u kojem je položio predsjedničku prisegu i postao 46. predsjednik SAD-a. Prvenstveno, velik broj Bidenovih prvih poteza bile su izvršne uredbe kojima je cilj bio poništiti politike iz mandata njegova prethodnika. Naime ovo je lakši način na koji američki predsjednici mogu provoditi u djelo svoje ideje i agende. No to uvijek dolazi uz rizik da će se iste te uredbe i propisi naći na nišanu sljedećih administracija jer nisu usvojene kao zakon.

Bidenove su se uredbe ticale upravo nekih od Trumpovih najkontroverznijih odluka. Tako smo u prvim tjednima nove američke administracije svjedočili povratku SAD-u u Pariški sporazum o klimatskim promjenama, prestanku postupka povlačenja iz Svjetske zdravstvene organizacije, zabrani gradnje naftovoda Keystone XL i brojnih drugih projekata eksploatacije ugljikovodika na zemljištima u državnom vlasništvu, ukidanju zabrane ulaska u SAD građanima iz zemalja s većinski muslimanskim stanovništvom, prestanku deportacije ilegalnih imigranata koji su stigli u Ameriku kao djeca, popuštanju ograničenja za pristup javno financiranom zdravstvenom osiguranju, poništenju zabrane služenja vojske transrodnim osobama i sličnom.

Neki su ove poteze protumačili kao pretjeranu ekspanziju izvršnih ovlasti. No to je postala već ustaljena tradicija jer u uvjetima izrazite političke polarizacije postaje sve teže usvojiti zakone pa se predsjednici odlučuju za izvršne uredbe kao alternativu. Obama je tako u prvim danima poništio neke dijelove Busheve ostavštine, Trump Obamine, a sada je na redu Biden.

Kapetan antikorona broda

Drugi način gledanja na prve dane Bidenova predsjedničkog mandata je kroz prizmu kriznog upravljanja. Naime slično kao i već spomenutog Roosevelta, Bidena je dočekala stoljetna kriza. U ovom slučaju ekonomska kriza posljedica je zdravstvene krize izazvane pandemijom Covida-19. Na ovom planu Biden je dokazao da je zaista bitno tko je 'kapetan broda'. Okruživši se stručnjacima i slušajući savjete s uporištem u znanosti, uspio je usporiti negativne trendove na zdravstvenom i gospodarskom planu.

Iako je SAD, baš kao i ostatak svijeta, daleko od kraja pandemije, ohrabruje obaranje rekorda u broju cijepljenih Amerikanaca i obećavajuće brojke o brzini oporavka američkog gospodarstva. U neku ruku, ovi uspjesi postaju pomalo i teret jer ne nedostaje kritičara administracije koji govore da američka vlada treba početi dijeliti cjepivo s ostatkom svijeta, kao i onih koji upozoravaju na to da su paketi financijske pomoći američkim građanima previše rasipni i/li nedovoljno dobro usmjereni na najpotrebitije.

Konsenzus s republikancima

Posljednji način analiziranja Bidenovih prvih sto dana je detaljniji pregled obećanog i učinjenog po pitanju korjenitih promjena. U američkoj politici ne jenjava opsesija predsjedničkim izborima, pa već postoje različite spekulacije o tome da je Biden stisnuo gas i radi na cementiranju predsjedničkog nasljeđa jer možda neće ići po drugi mandat. Odgovor na pitanja poput klimatskih promjena, dohodovne i rasne nejednakosti, oružanog nasilja, imigracije i infrastrukture može osigurati to da njegovo vrijeme bude zapamćeno kao prekretnica.

Hoće li uspjeti, to ovisi i o republikancima koji zasad ne iskazuju veliku želju da mu omoguće povijesne promjene. Nakon gubitka većine u Kongresu i Trumpova odlaska iz Bijele kuće, Republikanska stranka dosljedna je u svojoj ustrajnosti da opstruira zakonodavne prijedloge koji dolaze od demokrata. Iako Biden uživa veću potporu javnosti od Trumpa u istom periodu mandata (trenutno oko 55 posto), ona je svejedno odraz izrazito podijeljenog društva. Izborom novog predsjednika Sjedinjene Države nisu se riješile najvećeg problema, a to nisu ni pandemija ni recesija, već nedostatak povjerenja u institucije i politička polarizacija. Republikanski glasači tako izražavaju mišljenje da zemlja ide u pogrešnom smjeru, vide Bidenove politike kao uvođenje socijalizma i pokazuju znatno veće stope nevoljkosti da se cijepe protiv Covida dok biračko tijelo demokrata ima dijametralno suprotne stavove.

U takvim okolnostima vrlo je sužen prostor suradnje. Neke naznake da bi moglo doći do pomaka nalaze se prvenstveno na planu obnove infrastrukture – iako u puno skromnijem opsegu od onog koji je Biden prvobitno zacrtao. Na vanjskopolitičkom planu postoji više političkog konsenzusa, pa čak i elemenata kontinuiteta u odnosu na Trumpovu administraciju. Naime Bidenov tim u prvi plan stavlja 'vanjsku politiku za srednju klasu'. To podrazumijeva nastavak industrijskih politika koje bi trebale smanjiti ovisnost o uvozu iz Kine, kao i općenito oštriji stav po pitanju geopolitičkog i geoekonomskog natjecanja s njome. Samo, za razliku od svog prethodnika, misli provoditi to u suradnji s tradicionalnim saveznicima i partnerima.

Globalni izazovi

Ostajući u domeni vanjske politike i na nekim od važnijih trenutaka u proteklih nekoliko mjeseci, objava o definitivnom povlačenju iz Afganistana provedba je Bidenovih uvjerenja još iz doba Obamine administracije, u kojoj je kao potpredsjednik bio protiv slanja dodatnih vojnih snaga u tu zemlju. Ova je odluka potvrda promjene paradigme američke nacionalne sigurnosti jer je Biden sada već drugi predsjednik koji prepoznaje rivalstvo između velikih sila kao najveću međunarodnu prijetnju. No pitanja na koja će morati naći zadovoljavajući odgovor uključuju način na koji će uspostaviti suradnju s Kinom i Rusijom o pitanju klimatskih promjena i kontrole naoružanja ili kako će se nositi s regionalnim izazovima poput Irana i Sjeverne Koreje.

Koristiti proizvoljne rokove poput 100 dana je nezahvalno. Nema sumnje da su u Rooseveltovu slučaju oni otkrili mnogo toga o ostatku mandata. S druge strane, Kennedyjeva invazija u Zaljevu svinja i Bushevih relativno pospanih prvih pola godine nisu dali naslutiti kako će izgledati mjeseci i godine nakon toga. Biden je do sada isporučio odgovor na krize i korekciju dobrog dijela Trumpove ostavštine, ali tek ga čeka veliki posao po pitanju dugoročnih rješenja. U prilog mu ide podrška nemalog dijela javnosti za preispitivanje nekih od ključnih gospodarskih, političkih i društvenih dogmi. No ne treba podcijeniti reakcionizam republikanaca jer, iako su u manjini, nisu nemoćni, baš kao ni mogućnost da mu nepredvidivi događaji i vježbanje mišića nekih od ključnih sila pomrse račune.