Viskijem dokazuješ da nisi papak da piješ što sirotinja pije, a bombom da si jak i da ti nitko ništa ne može. 'Uspjeh u životu' preko noći i u mraku. Kakvo smo to društvo (postali) da nam se mladi ljudi umjesto ljubakanja po sobama, nespretnog plesanja i glasnog smijanja dobacuju ručnom bombom iz davnog rata?
Kućni tulumi imaju posebnu draž. Zabave su to u kojima, za razliku od onih u kafićima i noćnim klubovima, sami birate društvo i glazbu, razgovori su na njima otvoreniji i smisleniji, a cuga jeftinija. Na njima je lakše upoznati nekoga i krenuti u odnos bez obzira na to radi li se o avanturi za jednu noć ili cijeli život. Svega tu može biti, od alkohola, čajne kobasice, jointova, kondoma do francuske salate, ali nikada ne bi trebalo biti agresije, a posebno oružja.
'Večerat će selo u mraku', objavio je na društvenoj mreži jedan od sudionika kninske zabave. Uz cigarete i pepeljaru, na fotografiji se nalaze gotovo puna boca viskija, pivo i ručna bomba koja će nedugo potom biti aktivirana. Simbolička je to slika života i zabave koji se mladima dočaravaju kroz glazbu koju slušaju na YouTubeu, videoisječke koje gutaju na Tik-Toku i lažne idealne živote na Instagramu. Na toj fotografiji i ručna bomba ima svoje mjesto jer ona je dio instant egzistencije u kojoj statusnim simbolima pokazuješ tko si i dokazuješ koliko vrijediš.
Viski jer nisi papak da piješ što sirotinja pije, bomba da dokažeš koliko si jak i da ti nitko ništa ne može. 'Uspjeh u životu' preko noći i u mraku. To je posebice tako u Hrvatskoj, gdje si i u stvarnom životu okružen primjerima da bez truda i rada možeš uspjeti i gdje se rijetko kada ističu pozitivni primjeri mnogih mladih koji životnim putevima koračaju nekim drugim koracima od onih turbofolk-kriminalnih i stranačko-političkih.
'Trideset godina je prošlo od rata, a oružje nam i dalje ubija djecu', riječi su jednog građanina Knina nakon nesretnog događaja. Tragična je to rečenica za Hrvatsku koja je toliko propatila u Domovinskom ratu i u kojoj su brojni izgubili bližnje. Žrtvovalo se da tri desetljeća nakon sukoba neki klinci imaju supertulume na kojima će se zabavljati bolje od svojih roditelja, a ne da im fokus bude ručna bomba. Ratovalo se da bi se u miru živjelo, a ne ponovo umiralo. Kakvo smo to društvo (postali) da nam se mladi ljudi umjesto ljubakanja po sobama, nespretnog plesanja i glasnog smijanja dobacuju ručnom bombom iz davnog rata? Koliko smo zastranili da im ne možemo pokazati da su mir i pozitivne perspektive ono što čini život vrijednim življenja?
Odgovor na to tko je te večeri na tulum u Bribirskih knezova 23 u Kninu 'pozvao' ručnu bombu M-75 dat će policijska istraga. I premda će utvrđena odgovornost nužno biti individualna, za tragičan gubitak jednog i ugrozu još četiri mlada života krivo je i društvo u kojem se oružje i dalje slavi i u kojem je borba protiv činjenice da se u svakom drugom podrumu nalazi puška ili granata samo deklarativna.
Eksplozija na tulumu naš je zajednički poraz.