"Ti ljudi žive 'hrvatski san'…", ironično je započela kolegica s posla, "kod nas bez znanja, vještina, integriteta možeš biti sve". Nije govorila o kolegama s posla, niti o pripadnicima zlatne mladeži koji na predavanja dolaze u Teslama i BMW-ima. "Hej, ovaj Forrest Gump predstavlja Hrvatsku svijetu. Frajer ne može složiti jednostavnu rečenicu.“

Oštrica njezinog razočaranja bila je usmjerena k ministru vanjskih poslova Gordanu Grliću Radmanu, točnije njegovom nastupu na Općem saboru Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), koji se održao prošle subote u Šibeniku. U konfuznom govoru suborcima iz stranke ministar Grlić Radman nije uspio formulirati niti jednostavnu misao. Nepovezano nižući riječi spominjao je jutro, večer, hrabrost, mudrost, ludost. Pokušao je govornički efektno povezati stablo šljive i filozofiju, sigurnu zonu i potrebu za rizikom, da bi nakon toga završio s Bog i živjeli. Za svoju bi izvedbu u svakoj osnovnoj školi dobio nedovoljan uz opasku roditeljima da posvete više pažnje učeniku. Nepovezan nastup ministra simbolizira trenutno stanje hrvatske vanjske politike koja je bez vizije i jasnog smjera, a često i kontradiktorna.

Premijer jedno, ministar drugo

Nedostatak jasne hrvatske pozicije najjasnije se očituje u sukobima predsjednika RH Zorana Milanovića i predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića koji se prije svega vežu uz stav o agresiji Rusije, točnije obliku pomoći koju trebamo pružiti napadnutoj Ukrajini. Činjenica da dvije čelne osobe ne sjedaju za zajednički stol i pokušavaju približiti stavove izrazito slabi vanjsku poziciju Hrvatske. Prijepori predsjednika i premijera nisu jedini problem u kojem se nazire bezglavost u ovoj važnoj sferi funkcioniranja države. U raspravi o slanju naših časnika u misiju NSATU u Njemačku nekoordinirane izjave su dan za danom davali članovi Vlade RH. Prvo je Plenković rekao da časnici nekih zemalja u okviru misije služe na ukrajinskom tlu, da bi ga dan kasnije demantirao baš Grlić Radman. Premijer jedno, ministar drugo.

Još veće neslaganje vanjskopolitičkih pozicija unutar vladajuće stranke postalo je razvidno istupom ministra obrane Ivana Anušića. On je u raspravi o NATO misiji govoreći o mađarskom odbijanju sudjelovanja hrabro (Grlić Radman bi rekao i ludo) izjavio: "Ja dolazim s istoka Hrvatske, sa saznanjima i iskustvom na koji način Mađarska vodi politiku u našoj Baranji, i prema Osječko-baranjskoj županiji. Vodi se politika u kojoj se dovodi u pitanje teritorijalna cjelovitost Hrvatske. Zato Mađarska ne ide u ovu operaciju, zato ne podržava NATO i EU, zbog svoje velikomađarske politike."

Lažni desni suverenizam

Ovaj rijetko iskren i hvalevrijedan istup desno orijentiranog političara u potpunoj je suprotnosti s višegodišnjim odnosom Grlića Radmana prema Orbanovoj Mađarskoj. Na brojne provokacije s kartama velike Mađarske koje uključuju hrvatski teritorij i brojna verbalna "romantična" svojatanja istoka Hrvatske, Rijeke i Primorja, ministar vanjskih poslova uvijek je nalazio potpuno razumijevanje. Baš kao i velikotalijanske zahtjeve za Istrom. Najbolji primjer lažnog desnog suverenizma u kojem za veće uvijek ima razumijevanja i u kojem je jedino važno da prijetnja ne dolazi s istoka. Ministar vanjskih poslova jedno, ministar obrane drugo.

Vrijeme velikih promjena globalnih odnosa u kojem se sklapaju nova savezništava od svih država zahtijeva promišljeno, koordinirano, hrabro i pametno pozicioniranje. Nažalost, hrvatska vanjska politika u ovom trenutku ne posjeduje niti jednu od navedenih kvaliteta.

Dok se svijet preslaguje, mi filozofiramo ispod šljive ne znajući poznaje li se dan po jutru ili večeri.

Ako ne vjerujete meni, poslušajte ministra koji godinama živi "hrvatski san".