'Kao da se nikome više ne da…', naglasila je u ležernom političkom komentaru kćer koja će prvi put imati pravo glasa na nadolazećim lokalnim izborima. 'Pa ovo su već sve sto puta rekli. Mijenjaj program', nadovezao se četiri godine mlađi sin.

Kampanji kojoj svjedočimo u izborima za predsjednika Republike Hrvatske nedostaju gotovo svi elementi prave političke utakmice – igrači su poznati i pomalo umorni, mnogi će reći da je nakon prvog kruga rezultat u potpunosti izvjestan, ali ono što se posebno ističe jest da nema igre, odnosno sadržaja. To posebice postaje vidljivo kad su, nakon šarenila osam kandidatkinja i kandidata među kojima su neka novija politička lica i živopisni karakteri kao mogući predsjednici do 2030. ostali Zoran Milanović i Dragan Primorac.

Drugi krug izbora održava se pod velikim utjecajem rezultata od 29. prosinca 2024. Malo je nedostajalo trenutnom predsjedniku da već te nedjelje osigura još pet godina na Pantovčaku. Točnije, da je dobio 14.972 glasa više, sada bismo raspravljali o tome tko će ovaj put izvesti Lijepu Našu na inauguraciji. Svjetska politička povijest poznaje brojne slučajeve u kojima se premoćna pobjeda u prvom pretvorila u poraz u drugom izbornom krugu. Osnovni preduvjet za takav ishod u Hrvatskoj bila bi snažna i brza homogenizacija Hrvatske demokratske zajednice i različitih političkih snaga nasuprot Milanoviću. Već je izborna noć pokazala da na ovaj scenarij Dragan Primorac ne može računati. Ostao je gotovo sam.

U izostanku takvog scenarija jedina mogućnost za preokret radikalni je zaokret koji će nametnuti novi pristup i otvoriti nove teme u kampanji. Pristup koji je odabrao Primorac simbolički je prikazan skidanjem sakoa, zasukavanjem rukava i pozivom 'na fajt…1 na 1'. Milanović je ovakav poziv, očekivano, u potpunosti ignorirao zadržavajući rezerviran pristup kampanji koji mu je donio ogromnu prednost – što manje priče i reakcije, to bolji rezultat za njega.

Nove stare teme

Zadnji adut koji ostaje Primorcu je otvaranje nekih novih tema na koje će Milanović morati reagirati. Problem je što su sve 'nove teme' u Hrvatskoj zapravo stare. Bilo da se radi o članstvu u Komunističkoj partiji Hrvatske obojice kandidata, njihovom različitom angažmanu u Domovinskom ratu, političkim (ne)uspjesima na mjestima ministra/premijera/predsjednika, kupljenim stanovima, ručcima i večerama tijekom lockdowna u Slovenskoj… U trenutku u kojem se u svijetu događaju brojni sukobi i (re)pozicioniranja nama se nudi 'stara žvaka' od prije pet, deset ili četrdeset godina. Koga to zanima?

Bilo bi zanimljivije čuti od predsjedničkih kandidata kako gledaju na moguće utjecaje  osoba poput Elona Muska (Njemačka, Velika Britanija…) ili velikih tehnoloških kompanija poput Tik-Toka (Rumunjska…) na politički život suverene Hrvatske, što bi odlučili u slučaju agresije od strane ruskih snaga na Poljsku ili neku od baltičkih zemalja, kakav im je stav o (de)regulaciji umjetne inteligencije, što misle na sve jasnije pretenzije na hrvatski teritorij od strane Viktora Orbana...Uloga i ovlasti predsjednika Republike Hrvatske u ovim pitanjima nisu zanemarivi.

Mala izlaznost 

Kao sadržaj političke utakmice i osnova koga izabrati nameće nam je ponajprije  prošlost, koje je građankama i građanima Hrvatske već pomalo i dosta. Priče iz davnina ne mogu potaknuti birače da izađu na birališta i upravo je inzistiranje na prošlosti jedan od razloga zašto većina glasača nije glasala prethodne nedjelje. Gotovo sam siguran da ih neće biti puno više ni za sedam dana – bez obzira na zasukane rukave, frajerske pošalice i pozive na fajt.