Uvođenje ćirilice nastavak je agresije na Vukovar i Hrvatsku – tvrdi Zdravko Komšić, glasnogovornik braniteljskih skupina, odnosno stožera koji je usred Zagreba organizirao mnogoljudni i bučni prosvjed protiv primjene zakonske odredbe o pravu na dvojezičnost manjinskih skupina. Skup je cjelokupnom svojom intonacijom potvrdio Komšićevu ocjenu da njegovi sudionici bitku protiv ćirilice smatraju nastavkom rata drugim sredstvima.
Antićirilična masovka može se proglašavati dostojanstvenom samo ako se govor mržnje smatra dopustivim i legitimnim. Ćirilica je bila tek povod za protuvladine demonstracije i izvikivanje antisrpske retorike. Aktualna je vlast izložena uvredama i prijetnjama. Izvrijeđana je posve izmišljenim tvrdnjama da su joj četničke šajkače draže od odora hrvatskih branitelja. Kao da su vlasnici Hrvatske, govornici s prosvjeda gađali su je porukom da je u Vukovaru nedobrodošla. Još gromoglasnije, tipično desničarskom retorikom, izvrijeđali su svakog Srbina čijeg su se imena mogli sjetiti. Jasno su se deklarirali ustaškom budnicom o Juri i Bobanu.
Ironija je da su protućirilični demonstranti svoj pohod na Zagreb proglasili „vlakom mira“, isto onako kako se zvao vlak kojim je Franjo Tuđman 1997. stigao u Vukovar kako bi označio kraj mirne reintegracije Podunavlja. Ali prvi hrvatski predsjednik tada je svoju vizitu nazvao „vlakom pomirbe“, ovi danas svoj marš dizajniraju kao ratni pohod. Tuđman je tada odmah na početku svog govora podsjetio da „pobjednik koji ne zna praštati sije klice novih razdora i budućih zala“. Kao šef države srpskom je stanovništvu garantirao poštovanje „svih njihovih građanskih i etničkih prava“.
Zatražio je i od Hrvata i od Srba da onemoguće ekstremiste koji bi radili protiv mira i suživota. „Kao što znate ekstremista ima posvuda, ali je stvar razboritih ljudi da ih onemoguće u interesu većine, u interesu ljudske i božanske ljubavi, u interesu toga da ne dopustimo više zlo kakvo smo preživjeli“, rekao je Tuđman prije šesnaest godina te svoj govor završio usklikom „Neka nam živi suživot hrvatskog naroda sa srpskim i drugim etničkim zajednicama na ovim područjima, neka nam živi jedina i vječna Hrvatska!“
Buna protiv ćirilice potvrđuje Tuđmanovu ocjenu da ekstremista ima posvuda. Da je prvi hrvatski predsjednik danas živ, vjerojatno bi bukači s Jelačićeva trga i njega proglasili ljubiteljem šajkače i žestoko ga izviždali.