Tko kaže da se u Hrvatskoj ne živi dobro? Tako će hrvatski umirovljenici u rujnu dobiti dosad najveće povećanje mirovina, sukladno povećanju troškova života. No tih nekoliko postotaka više nije ništa prema nekoliko stotina milijuna kuna, koliko je proteklih nekoliko godina sjelo na račun jednog od očito poduzetnijih hrvatskih umirovljenika. To je otac Inina direktora Sektora za trgovinu prirodnim plinom Damira Škugora, a koji je s još nekolicinom osumnjičenih, među kojima je i predsjednik Hrvatske odvjetničke komore Josip Šurjak, uhićen zbog moguće zloporabe trgovanja plinom i goleme štete nanesene Ini. Riječ je o oko osamsto pedeset milijuna kuna koristi te više od milijardu kuna štete za Inu. Ukratko, posrednička je tvrtka od Ine kupovala prirodni plin ispod tržišne cijene i na međunarodnom tržištu preprodavala ga za znatno veći iznos. U samo nekoliko godina akumulirale su se stotine milijuna kuna i završile na računu Škugorova oca umirovljenika. Damir Škugor je, inače, član HDZ-a.

Prvo pitanje koje se logično postavlja jest kako je moguće da takve ugovore i transakcije nisu primijetila tijela korporativnog upravljanja u Ini? Je li moguće da su zatečenima ostali i Inina Uprava te Nadzorni odbor? Je li država, koja i dalje ima 44,84 posto vlasništva nad redovnim dionicama tvrtke, a bez koje je i dalje nemoguće zamisliti energetsku i sigurnosnu politiku Hrvatske, također osupnuta? Na koji se način uopće nadzire rad jednog od najvećih poslovnih subjekata u zemlji i šire ako su, barem kratkoročno, moguće ovakve situacije? I dok hrvatska javnost u sljedećim danima i tjednima očekuje dio odgovora, na ova će pitanja zasigurno odgovarati i politički akteri u zemlji. Od vlasti do oporbe. Ina je od svog utemeljenja uvijek bila dio domaće politike, a to se nakon demokratskih promjena 1990. nastavilo do danas, kada upravljačka prava pripadaju mađarskom partneru, što je također dobilo pravosudnu provjeru.

Ovisno o intenzitetu istrage i informacijama koje će dobivati hrvatska javnost, novi bi skandal s Inom mogao utjecati i na raspoloženje građana, tim više jer će predstojeću jesen i zimu obilježiti višestruko poskupljenje energenata i pravnim i fizičkim osobama. Jer – makar će se dio javnosti upitati kako je moguće da se Inin prirodni plin preprodaje na takav način, a da se uvišestručuje cijena plina na računima korisnika. Evo nove prigode za uglavnom pasivnu i podijeljenu hrvatsku oporbu za novi pokušaj približavanja HDZ-u u ispitivanjima javnog mnijenja. Ili će i ova situacija pokazati da je hrvatska vladajuća stranka otporna na bilo kakvo propitivanje vezano uz upravljanje zemljom, od energetske i zdravstvene krize, preko obnove u potresu stradalih područja, do stalnih afera povezanih s korupcijom na nacionalnoj i nižim razinama. Uostalom, uvijek se sve može svesti na nekolicinu osumnjičenika.

Kobnim deficitima unatoč, najveće povjerenje

S obzirom na to što se sve događalo od prethodnih hrvatskih parlamentarnih izbora u srpnju 2020. do danas, HDZ je stranka koja nedvojbeno uživa najveće povjerenje hrvatskoga biračkog tijela. U promatranom je razdoblju borba protiv pandemije koronavirusne bolesti u Hrvatskoj pokazala cijeli niz kobnih deficita; obnova Banovine i Zagreba nakon potresa 2020. doslovce tapka u mjestu, a stradalnici i dalje žive u kontejnerima; više je članova sadašnje i prethodne Vlade moralo otići zbog problema s pravosuđem; ne funkcionira ni sustav obrane od požara, čiji se zrakoplovi popravljaju usred ljeta. Ipak, ništa ne mijenja uvjerenje većine hrvatskih birača da HDZ kao vladajuća stranka zapravo nema suvislu alternativu. Pokazuju to pune dvije godine sva relevantna ispitivanja javnog mnijenja. Kada se, primjerice, usporede rezultati istraživanja CRO Demoskopa i Crobarometra iz kolovoza 2020. i ovogodišnjeg kolovoza, odnosi su snaga manje-više ostali isti. HDZ je u kolovozu 2022. (27,1 posto prema CRO Demoskopu i 30,1 posto prema Crobarometru), kao i prije točno dvije godine (32,9 posto prema CRO Demoskopu i 33,1 posto prema Crobarometru) uvjerljivo prvi. Tako uvjerljivo da mu danas ni podrška za sljedeće dvije stranke zajedno ne ugrožava primat. SDP u tim ispitivanjima bira između 13,2 i 16,1 posto birača dok su na trećem mjestu, ovisno o ispitivanju, platforma Možemo! s podrškom između devet i 10,6 posto, odnosno Most s podrškom između 8,4 i 9,2 posto birača.

Nekoliko je razloga za to što bi i sljedeće nedjelje, da se kojim slučajem provedu parlamentarni izbori, ponovno trijumfirao HDZ. Dio je vezan za samu stranku predsjednika i premijera Andreja Plenkovića, a dio za oporbene stranke. HDZ se od 1990. gotovo udomaćio kao hrvatska vladajuća stranka obnašajući vlast u većini kritičnih i kriznih razdoblja kroz koje je prolazila zemlja, od proglašenja samostalnosti i rata do 'inih' aktualnih situacija. Zato se HDZ u dobrom dijelu biračkog tijela i percipira kao 'krizni upravitelj', manje nepouzdan od svoje alternative. Ulogu 'kriznog upravitelja' spretno je preuzeo i Plenković jer ga gotovo od početka mandata prate krizne situacije i odgovori na njih. Da u prvoj polovici 2020. nije došlo do pandemije, HDZ bi teško ostvario isti rezultat, osobito nakon razočaranja na ranijim europskim i predsjedničkim izborima. Kao 'krizni upravitelj', HDZ se samonametnuo kao sinonim za državu i zaštitnik hrvatskih nacionalnih interesa u problematičnom regionalnom okruženju, što mu u posljednje vrijeme nastoji osporiti predsjednik Republike Zoran Milanović, a on je danas puno bliži HDZ-u iz 1990-ih nego sebi kao predsjedniku SDP-a.

Tako je izvorni HDZ sa svojim sadržajem i porukama zapravo postao okosnica glavnine hrvatske politike te s vlasti na nacionalnoj razini jednokratno silazi jedino kada se sam nepovratno kompromitira, kao što se to dogodilo uoči parlamentarnih izbora 2000. i 2011. HDZ se doslovce petrificirao kao vladajuća stranka u Hrvatskoj jer prednjači u svojoj sinergiji čvrstog vodstva, unatoč različitim političkim i personalnim profilima svojih predsjednika, zatim čvrstoj organizaciji prvotno fokusiranoj na unosno zadržavanje nadzora nad javnim resursima te čvrstim porukama u čijem je središtu uvijek pranačelo osamostaljenja države i njezine obrane u ratu, neovisno o tome što je u toj obrani sudjelovalo cijelo stanovništvo ugroženo agresijom. Plenković toj sinergiji godinama dodaje europski prizvuk, smatrajući i osobnim uspjehom skori ulazak u europodručje i šengenski prostor te gradnju Pelješkog mosta. Njegov će najveći osobni uspjeh biti ostvari li za HDZ i treću pobjedu na parlamentarnim izborima, nakon čega će moći nastaviti karijeru u Europskoj uniji. Do tada ne smije napraviti pogrešku fatalnu ni za sebe ni za samu stranku.

Stoga je jedini nazivnik aktualne oporbe u Hrvatskoj djelovanje protiv interesa HDZ-a, osobito Plenkovića. Ideološki heterogena od podijeljene socijaldemokratske ljevice (SDP, Socijaldemokrati) i zelene ljevice (platforma Možemo!), preko usitnjenoga liberalnog centra (Centar, Fokus, IDS), do pedeset nijansi zapadnobalkanske desnice (Most, Domovinski pokret), današnja hrvatska oporba ni pojedinačno ni zajednički nema ni čvrsto vodstvo, ni čvrstu organizaciju, ni čvrst sadržaj i poruke kojima bi, baš poput 2000. i 2011., mogla računati na izbornu pobjedu. SDP je nakon novoga izbornog poraza 2020. preuzeo Peđa Grbin, a on politički djeluje još inferiornije od svog prethodnika Davora Bernardića, gubeći i ono malo integriteta u osobnim aferama; platforma Možemo! i Centar taj integritet testiraju na vođenju Zagreba i Splita, pri čemu su im konkretni rezultati svakim danom sve upitniji; Most je stranka kojoj puno više odgovara buntovnički oporbeni status jer je na vlasti krahirala i nacionalno i u Metkoviću, iz kojeg je potekla; Domovinski pokret svaki pak dan ostaje bez ponekog člana svodeći se na subregionalnu stranku gradonačelnika Vukovara.

Kakve bi to odluke zajedno donosili SDP, Možemo! i Most?

Kada je Most prije nekog vremena predložio antihadezeovsku i antikorupcijsku koaliciju čiji će glavni cilj biti izborna pobjeda nad HDZ-om, pri čemu bi se stranke ljevice i desnice obvezale na ideološki moratorij, odmah je bilo jasno da takav oblik suradnje nema održiv koncept. Jer – kakve bi to zajedničke odluke na vlasti donosili SDP, platforma Možemo! i Most o cijepljenju, regulaciji pobačaja, obrazovnim sadržajima u školi i odnosima sa susjedima? Nikakve. Zbog toga i birači, dok god ne osjete da se HDZ sam kompromitirao, ne daju veće povjerenje pojedinim oporbenim strankama ili koalicijama. Zaredaju li se slučajevi poput aktualnog s Inom, i to je moguće, ali to povjerenje treba znati zaslužiti.