Hrvati su nacija koja tradicionalno rado pohađa koncerte, osobito u inozemstvu. Ostatak je to stare navike, koja u sebi objedinjava nezadovoljstvo domaćom koncertnom ponudom, ali i iluziju kratkotrajne promjene sredine zbog omiljenih glazbenika, podebljanu sporadičnim shoppingom u dućanima susjednih zemalja. Ipak, ne prestajemo se nadati da ćemo jednom po koncertnoj ponudi i mi postati 'dio svijeta'. Ilustrativan primjer ove percepcije je slučaj Brucea Springsteena – svaki put kad netko objavi da je od 'izvora bliskog' The Bossu doznao da se sprema put Hrvatske, internet se zažari u nadi, no brzo ih poklope 'glasovi razuma' koji su već kupili kartu za Udine ili Beč, jer znaju da od toga nema ništa. Najveće zvijezde se rijetko spuštaju na još uvijek divlji, neuređeni i piratizirani Balkan, čak i ako su klijenti agencija poput Live Nationa, koja je u regiju dovela U2, Madonnu i Robbieja Williamsa.

No zašto bi parametar po kojemu neka zemlja, koncertno gledano, jest ili nije 'banana -ržava', bio dolazak megazvijezda na Maksimir ili Hipodrom? Je li spektakularni show s krdom rasvjetnih tijela, projekcijskih platna i specijalnih efekata stvarno nešto najatraktivnije što možete doživjeti ili samo oduševljeno pričate o njemu jer vam je žao barem 50 eura koliko ste na njega istresli? Popis imena koja nam proteklih, a osobito ovoga ljeta dolaze te njihova relevantnost i aktualnost u trenutačnim glazbenim tokovima, pokazuje da ne samo da više nismo koncertni treći svijet, već da se ostatak svijeta lagano seli k nama.

Već sutra navečer u zagrebačkoj Tvornici kulture svoje jedino regionalno gostovanje imat će jedan od najvažnijih indie rock bendova 90-ih, američki Neutral Milk Hotel, koji se vratio nakon nestanka na 15 godina. Osam dana kasnije, u dvorištu Velesajma nastupit će po nama najveći rock bend današnjice, Queens of the Stone Age, a desetak dana potom, na INmusicu, njihovi najveći konkurenti za tu titulu, The Black Keys. Između ta dva spektakla uglavit će se hvarski festival FOR, čije su najpoznatije ime cure iz američke pop-rock megaatrakcije Haim i još uvijek itekako vitalna Neneh Cherry, dok će fanovi hip hopa doći na svoje u srpnju, kad im na Fresh Island na Zrće stižu Rick Ross, Pusha T, Method Man i Redman. Ljubitelji elektroničke i dub glazbe imaju izbor između Seasplasha, Electric Elephanta i Soundwavea u srpnju, splitskog spektakla Ultra Europe s kremom house i techno glazbe te vrhunskih Outlooka, Dimensionsa i Unknowna početkom rujna. Ovi festivali diče se imenima poput Davida Guette, DJ Tiesta, Busta Rhymesa, Lauryn Hill, Churches, Caribou ili Darkside. U domaćoj organizaciji ljeto donosi i tradicionalni Ethno Ambient u Solinu te novi pokušaj Mate Škugora – SuperUho u Šibeniku, koji nudi ekskluzivan i ipak drukčiji nastup domaćih ljubimaca The National na šibenskoj tvrđavi Sv. Mihovila.

Prosječan čitatelj koji prati glazbu trebao bi čuti barem za polovicu ovih imena, a ako nije, recimo tek da je među njima najmanje pet aktualnih laureata ili nositelja nominacija za Grammy (ako je to nekome bitno), a  ostali se u proteklih nekoliko godina redovito nalaze na relevantnim ljestvicama godišnjih albuma glazbenih medija. To ne znači da ovi festivali u nekim situacijama ne igraju na sigurno, pa su među line-upom ljetnih festivala i neka provjerena imena poput Chic ili Pixies, no čak i takvi ziheraški gosti dolaze s aktualnim albumima. Dodajmo ovome i stalni, rijetko primijećeni trud 'malih' promotera poput Žive muzike, Lynx Lynx Musica, Distunea i sličnih, koji dovode bendove na premijerne hrvatske nastupe, redovito završavajući u minusu.

Dakako, oni koji glazbu poznaju nešto bolje, a skloni su pragmatičnim turističkim ulaganjima, i dalje će se radije odlučiti za Primaveru, Southside, Pukkelpop ili neki već sličan globalni glazbeni vašar. No sudeći po hvalospjevima koje ovoga ljeta hrvatskoj koncertnoj ponudi stižu iz inozemnih medija, i naše festivalske livade i tvrđave će se ovoga ljeta napokon pretvoriti u babilonske kule multikulturalnosti. Još samo kad bi potencijal koncertnog turizma u potpunosti shvatio sustav, pa da prestanemo skakati sami sebi u usta reketareći ambiciozne organizatore na lokalnoj razini ili šaljući policajce u civilu da posjetiteljima festivala podvaljuju drogu ne bi li ih poslije uhitili, što se ranijih godina prema svjedočenju posjetitelja znalo događati. Ako izliječimo te dječje bolesti već ovoga ljeta, lako ćemo se brendirati kao mala zemlja za puno velikih koncertnih užitaka.