Do trenutka pristupanja, svima je bilo zajedničko insistiranje na tome da sadržaj pregovaračkih poglavlja ne bude objavljen i da predstavlja tajni dokument. Građani su, dakle, o sadržaju pregovora mogli saznati samo ono što su tadašnje vlade odlučile objaviti, a to je često bilo daleko od stvarnog sadržaja određenog pregovaračkog poglavlja.

Pojedine su države članice tijekom svojih pregovora objavljivale pregovaračka poglavlja sa željom da njihovi građani budu upućeni u njihov sadržaj i, ponajviše, rezultate, a u Hrvatskoj se to svelo na činjenicu da vladama jednostavno treba vjerovati u njezinim naporima da se izbori za hrvatske interese.

Prisjetite se nedavne izjave bivšeg premijera Sanadera koji sada tvrdi da je otišao s vlasti jer nije želio trgovati hrvatskim teritorijem. S Hrvatskom u srcu imenovao je premijerku i otišao trošiti Hrvatsku koja mu je ostala u džepu u vidu desetaka milijuna nezakonito stečenih eura.

Potpuno nesređenu situaciju sa Slovenijom, u koju smo se doveli zato što su nam vanjskopolitički odnosi svedeni na divljenje Bruxellese i pozicijama koje su političari tamo zauzeli, popeglala je Sanaderova nasljednica koja se već neko vrijeme osjeća uvrijeđenom jer ju se ne poziva na baš sve visoke skupove koji su povezani s EU-om, a ona je to zaslužila nošenjem Hrvatske u srcu i nošenjem hrvatskih torbi (OK, i nehrvatskih fejkerskih) koje su smetale i fotografima, i Obami, a i njoj samoj.

Srećom, pomoć aj-bi-e-hi-bi-ja (op. a., EBRD) tražili su neki drugi dužnosnici koji su znali malo više engleskoga, ali su, nažalost, usput tražili i sve druge aj-bi-e-hi-bi-jeve pa su nas zadužili do besvijesti. No valja priznati da je Kosor, s dvije rečenice engleskog jezika koje zna, pripremila teren za pristupanje.

Nakon toga na vlast je došao novi premijer. Srećom, ovaj zna engleski, a i latinski mu nije stran, samo je ekonomija malkice problematična, kako njemu, tako i njegovim ministrima. Dodatno zaduživanje, onemogućavanje poduzetništvu da zaživi i gomilanje javnog sektora, što je karakteristično i za njihove prethodnike, dovelo nas je do sljedeće bilance:

Europska unija pokrenula je proceduru prekomjernog deficita svega nekoliko mjeseci nakon pristupanja. Vladu to nije zabrinulo jer su to, prema njezinim riječima, uobičajene procedure. Prije nekoliko dana, Svjetska banka nas je dodatno našamarala, a provedba mjera unutar PPD-a EU-a vrlo je izgledna u sljedećih nekoliko godina.

A vidi nas sad…

Hrvatska je treća po nezaposlenosti u EU-u, a nezaposlenost mladih je na gotovo 50 posto. Drugim riječima, svaka druga mlada radno sposobna osoba je nezaposlena s prilično lošom perspektivom zapošljavanja, jer posla nema. Unatoč tomu, prije nekoliko su mjeseci naprasno suspendirane mjere poticanja zapošljavanja mladih, u čemu Vlada također inicijalno nije vidjela ozbiljan problem, ali su nakon medijskih i drugih intervencija, ipak popustili.

Svim dosadašnjim vladama možemo zahvaliti to što smo iskoristili manje od 50 posto IPA sredstava i što se još uvijek nismo pripremili za financijsku perspektivu 2014. - 2020., u kojoj ćemo na raspolaganju imati 12 puta više sredstava pa je bojazan da ih nećemo iskoristiti prilično opravdana. Unatoč redovitom medijskom kokošarenju između HDZ-a i SDP-a tko je bio bolji, a tko lošiji u korištenju EU fondova, odgovornost je podijeljena, a nedostatak vizije za razvoj države zajednički i jednima i drugima.

Za razliku od većine članica EU-a, Hrvatska je i 2013. imala pad BDP-a i nastavila recesiju koja je započela još 2009. s gotovo nikakvom perspektivom rasta u 2014., a naše je poduzetništvo, zbog visokih nameta i administrativnih prepreka, još uvijek nekonkurentno u odnosu na europske (i svjetske) igrače.

Na vanjskopolitičkom planu situacija je još apsurdnija. Eurozastupnik s najvećim brojem preferencijalnih glasova skoro je prije izbora bačen na kraj liste jer nije u dobrim odnosima s premijerom. S druge strane, u Parlamentu ponovno sjede osobe koje su iz petnih žila protestirale zbog pristupanja EU-u, ali im je europlaća ipak draga (i u drugom mandatu, unatoč najavama da će se mjesta osloboditi za mlađe). Hrvatska u srcu, a euro u džepu, mogli bismo reći. Ministrica vanjskih poslova paradira po Bruxellesu, kako neki tvrde, stvara pretpostavke za prebacivanje na neki drugi brod, jer i sama shvaća da ovaj tone.

No najgora od svega po našu trulu demokraciju jest činjenica da nam je, činom pristupanja, Unija prestala biti dežurnim policajcem i zlom maćehom kojoj smo tužakali vlade kada su činile nešto što nije u hrvatskom interesu (barem prema našem mišljenju, jer oni smatraju da je sve što čine u hrvatskom interesu). Te su vlade ipak bile zastrašene Unijom pa su ponekad i poslušale što im to ona ima za reći. Rezultat toga je zatvaranje svih onih kompleksnih poglavlja u pregovorima s kojima smo se neopisivo dugo mučili.

Uniju sada toliko ne zanima naša unutarnja politika, nego je koncentrirana na našu (posrnulu) ekonomiju s ciljem izbjegavanja grčkog ili španjolskog scenarija koji je i više nego izgledan. Upozorava nas, primjenjuje sve raspoložive mehanizme kontrole, ali prave reakcije s naše strane nema. Sadašnja se vlast, naime, ne zamara crnim statistikama, nego time kako se održi na vlasti, a druge ih strane vreba špijun koji im planira preoteti tu istu vlast i nastaviti istim putem.

Što će biti s procedurom prekomjernog deficita, EU fondovima, mladima, nezaposlenošću, proizvodnjom? Koga briga, sve će se to nekako riješiti u budućnosti, s Europom ili bez nje.

Sve to u najboljem hrvatskom interesu, jer eure su si već podijelili.