Hrvatska naoko i u ovom trenutku ima i te kako dinamičnu političku scenu kada su posrijedi liberalne stranke. Uz Hrvatsku demokratsku zajednicu (HDZ) koju njezin predsjednik i premijer Andrej Plenković od početka svoga mandata sustavno definira kao demokršćansku stranku, najutjecajnija je stranka vladajuće koalicije Hrvatska narodna stranka – liberalni demokrati. Jer bez HNS-a nema natpolovične parlamentarne većine ne dođe li do novog obrata kakvog su posljednji put prošlog proljeća izveli upravo HNS-ovci.

HNS je tako uz kraću stanku tijekom 2016. i prvih nekoliko mjeseci 2017. nastavio djelovati kao vladajuća stranka nadovezujući se na svoje sudjelovanje u Kukuriku koaliciji u kojem je uz SDP također bio druga najvažnija članica. Na taj su način liberalni demokrati iz HNS-a potvrdili da mogu biti koalicijskim partnerima i HDZ-u i SDP-u te će, dočekaju li redovite parlamentarne izbore kao dio vlasti, biti jedinom strankom s presudnim brojem zastupničkih mandata koja je gotovo cijelo desetljeće bila dijelom vladajućih koalicija, i to ideološki posve različitih.

Neprestance na vlasti, ali...

Uz HNS parlamentarnu većinu čini još jedna liberalna stranka. To je HSLS koji sa samo jednim zastupničkim mandatom ipak ni približno ne igra političku ulogu kao stranka novog-starog predsjednika HNS-a Ivana Vrdoljaka.

Međutim, i liberali su iz HSLS-a bili u vladajućim koalicijama različitih ideoloških predznaka. S SDP-om su pobijedili na parlamentarnim izborima 2000. te do raskola 2002. obnašali vlast, da bi nakon izbora 2003. i 2007. podržali HDZ-ovu većinu i premijera Ivu Sanadera. HSLS je ušao u izbornu koaliciju s HDZ-om i na izborima 2015. i 2016. podržavši najprije Tomislava Karamarka, a zatim Andreja Plenkovića. Na taj način Hrvatska, zbroje li se sva sudjelovanja svih liberalnih stranaka u svim vladajućim koalicijama od 2000. do danas, neprestance ima i liberale na vlasti. A nakon osamostaljenja Hrvatske tijekom 1990.-ih, konkretno u njihovoj prvoj polovici, upravo je HSLS bio najjača oporbena stranka, ali je u kasnijem nizu raskola posve izgubio tadašnju važnost.

S oporbene pak strane, upravo se formira nova liberalna koalicija nazvana Amsterdamskom koju čine IDS, Pametno i Građansko-liberalni savez odnosno GLAS. Nazvani prema Amsterdamu u kojem su ove stranke sudjelovale na posljednjem kongresu Stranke saveza liberala i demokrata za Europu (ALDE), oporbeni su liberali odlučili formalizirati svoju suradnju uoči izborne 2019. kada će hrvatski birači sudjelovati na europskim i predsjedničkim izborima.

Inače, liberali okupljeni u ALDE-i imaju osam premijera u državama članicama Europske unije, a u još tri zemlje uključujući Hrvatsku čine vladajuće koalicije. Kako su upravo izbori za Europski parlament u proljeće 2019. prvi sljedeći izbori na kojima će se natjecati hrvatske političke stranke i koalicije, njihovi će rezultati pokazati kakvo povjerenje uživaju i vladajući i oporbeni liberali. Ukratko, može li HNS samostalno ili u koaliciji s HDZ-om ponoviti uspjeh s prethodnih izbora kada je jedan njegov član postao zastupnikom Europskog parlamenta (u međuvremenu je Jozo Radoš napustio HNS i priključio se GLAS-u) i je li Amsterdamska koalicija dovoljno jaka za prelaženje stvarnoga izbornog praga i – rezultat kakav su 2013. i 2014. ostvarili, primjerice, laburisti i ORaH?

Šansa Mrak Taritaš

Zasad se čini da su liberali u Hrvatskoj, neovisno s koje strane vlasti bili, u silaznoj putanji. Rezultate s prethodnih parlamentarnih izbora, a da se o podršci iz 1990.-ih niti ne govori, mogu samo priželjkivati. Dva redovita mjesečna istraživanja biračkih preferencija u Hrvatskoj to i potvrđuju. U njihovim siječanjskim rezultatima HNS ima podršku 2,4% (Crobarometar), odnosno 1,4% (CRO-Demoskop) ispitanika, dok HSLS praktički ne postoji. Ništa bolje nije ni među oporbenim liberalima. Za IDS i Pametno odlučuje se po 1,2% ispitanika, a za GLAS 0,9% (CRO-Demoskop), odnosno 2,5% za IDS, 2,4% za Pametno te samo 0,4% za GLAS (Crobarometar).

Gotovo dvadeset godina unutarnjih podjela, ideološka nedosljednost i trgovanje, stalno mijenjanje koalicijskih partnera od nacionalne razine naniže te permanentni deficiti u vođenju stranaka, učinili su svoje. Hrvatski su liberali danas na političkoj margini na koju su najprije stigli zahvaljujući HSLS-u u prvoj polovici 2000.-ih, a od prošle godine i HNS-u koji će u koaliciji s HDZ-om teško provesti bilo što što ga kvalificira kao liberalnu stranku. Uostalom, malo tko i misli da je to bio cilj ulaska stranke Ivana Vrdoljaka u aktualnu vladajuću koaliciju. Njegove izjave o Istanbulskoj konvenciji i relativizacija tvrdnji predsjednika HRAST-a Ladislava Ilčića s čijom ideološki veoma različitom strankom HNS također čvrsto čini vladajuću koaliciju, to i potvrđuju. Prvo vlast i javna poduzeća. HNS ima stoga još samo par godina do deparlamentarizacije ili, u najboljem slučaju, HSLS-ova statusa.

Iako žestoki politički suparnici, bivši HNS-ovci okupljeni u GLAS-u također su na rubu ispadanja iz Hrvatskog sabora. Gotovo nema ankete u kojima prelaze 1% podrške ispitanika te su u Amsterdamskoj koaliciji najslabija karika. Njihov je jedini adut stranačka predsjednica Anka Mrak-Taritaš koja je neusporedivo popularnija od svoje sadašnje stranke. U situaciji kada oporba de facto nema lidera jer SDP-ov predsjednik Davor Bernardić političkom limitiranošću zapravo pomaže HDZ-u da što duže ostane na vlasti, Anka Mrak-Taritaš ima dobre izglede da se makar personalno nametne kao važan akter u oporbi.

Mogu li i pametno i odlučno?

To joj je već dvaput zaredom uspjelo na parlamentarnim izborima kada je osvojila ključan broj preferencijakih glasova, a i na gradonačelničkim bi izborima u Zagrebu prošla bolje da je okupila kritičan broj kvalitetnih suradnika te provela isto takvu kampanju. Zato bi trebala ozbiljno razmisliti o kandidaturi na predsjedničkim izborima kako ne bi ponovila grešku Mirele Holy koja je ne sudjelujući baš na njima urušila sav dotad stečeni politički kapital. Tako bi pomogla i sebi i stranci. To pragmatično zna IDS-ov član Europskog parlamenta Ivan Jakovčić kojemu Amsterdamska koalicija nužno i treba ne bi li obnovio mandat eurozastupnika.

Samostalno 2013. nije uspio, ali godinu dana kasnije jest zahvaljujući koaliciji s SDP-om. Uostalom, da su u to vrijeme neraskoljeni HNS i Pametno zajednički nastupili na lokalnim izborima u Zagrebu i Splitu 2017. možda bi i Marijana Puljak i Anka Mrak-Taritaš bile bliže priželjkivanim rezultatima.

Naknadna pamet nije jamstvo za budućnost, no može pomoći. O liberalnim vrijednostima i programima zasad malo govore i sami liberali, ali s obzirom na sve veći broj antiliberalne retorike i postupaka, možda domaći liberali dobiju novu šansu za kakav-takav uspjeh. U situacijama kada se prostori individualnih i kolektivnih sloboda žele suziti, uz pametno trebali bi djelovati i odlučno. Pitanje je mogu li.