Iako je ovaj događaj predstavljen kao veliki uspjeh Vlade RH, treba ga promatrati kao ispunjenje još jednog u nizu preduvjeta bez kojih korištenje fondova EU u spomenutim sektorima ne bi bilo moguće.

Bit ću potpuno iskrena i reći da je svima nama koji radimo u ovom sektoru pao kamen sa srca jer je usvajanje ovog Operativnog programa bio preduvjet za potipisivanje svih ugovora iz alokacije 2014. – 2020. S korisnicima sredstava. Drugim riječima, da OP nije usvojen i da su natječaji koji su najavljeni raspisani, ugovori koji bi uslijedili nakon evaluacije ne bi mogli biti potpisani, a sredstva ne bi mogla biti dodijeljenja. Zato je dobro da je Vlada uklonila ovaj rizik i da u ovom trenutku imamo ispunjenu barem ovu pretpostavku.

Nažalost, ovaj je proces ipak završen relativno kasno, što će osjetiti korisnici sredstava iz alokacije za 2014.g. jer će, zbog 'N+3' pravila korištenja sredstava, za natječaje koji se financiraju sredstvima iz 2014.g. imati jednu godinu manje za provedbu.

Istu smo situaciju imali s prvim velikim natječajem za mala i srednja poduzeća koji je otvoren krajem 2013.g., a ugovori potpisani sredinom 2014.g. u kojima je zbog kašnjenja i ovog pravila ulaganja u projektima poduzetnika nužno završiti do sredine 2016.g., odnosno u samo dvije godine, što je malo ako uzmete u obzir da provedba projekata uključuje i procedure javne nabave najčešće otvorenoga tipa jer se radi o ulaganjima veće vrijednosti, ali i radove koji su sami po sebi dugotrajni, kompleksni i uvjetovani vremenskim (ne)prilikama.

Upravo zato zabrinjava i činjenica da je natječaj gotovo identičnih prioriteta, ali znatno veće vrijednosti (oko 130 milijuna eura) koji je Vlada najavljivala do kraja ove godine, odgođen za siječanj, veljaču ili ožujak, što predstavlja kašnjenje od gotovo tri mjeseca, a ako uzmemo u obzir da će se najvjerojatnije raditi o alokaciji iz 2014.g., onda možemo pretpostaviti da će se i trajanje projekata, odnosno njihov završetak uvjetovati kraćim rokom.

Ovakvim situacijama, nažalost, svjedočimo često kada su ulaganja pokrivena ovim OP-om u pitanju i zato izražavamo svoju zabrinutost te opominjemo nadležne institucije da se pokrenu i ubrzaju.

U svemu ovome, pak, najveće gubitke snose hrvatski poduzetnici, a posebice oni u industriji i turizmu koji predstavljaju najvažnije korisnike navedenih sredstava.

U ovoj je skupini interes za spomenutim natječajem izuzetno velik, što je potpuno logično jer ponuđeni postotak sufinanciranja iz fondova EU može doseći nešto manje od 50% prihvatljive vrijednosti ulaganja, što za investicije od preko milijun eura predstavlja značajna sredstva za zatvaranje financijske konstrukcije.

Realizacija projekata u industriji jedan je od ključnih ciljeva ove Vlade i ona ga je odlučila poticati kroz spomenuti Operativni program, ali pritom je zaboravljeno da dobar dio investicija, posebice onih u dodatno jačanje proizvodnih kapaciteta kao što će biti slučaj u ovom natječaju, ne trpi kašnjenja i odgađanja jer svako kašnjenje u realizaciji ulaganja, znači i kašnjenje proizvodnje, posljedično - prodaje i ubiranja prihoda.

Ukoliko poduzetnik izgubi velikog kupca zbog kašnjenja u realizaciji ulaganja, izgubio je izvor prihoda za određeni vremenski period, a samim time mu je umanjena mogućnost redovite isplate plaća radnicima, ali i poreza i doprinosa državi i jedinicama lokalne samouprave.

Drugim riječima, gubi poduzetnik, radnici i država (pri čemu napominjem da sam ovdje pokazala dobar scenarij jer loš je onaj u kojemu ovaj gubitak poduzetnike košta puno više). O birokraciji, nametima i svim ostalim preipetijama s kojima se poduzetnici svakodnevno susreću u RH nije potrebno posebno pisati jer se i s takvim člancima susrećemo gotovo svakodnevno.

Nažalost, državi ova jednadžba još uvijek nije u potpunosti sjela jer da jest, ja sadane bih pisala o kašnjenju natječaja, nego o tome koji su projekti na temelju tih natječaja realizirani. Zato ne možemo biti pretjerano zadovoljni usvajanjem ovog OP-a, nego sa skepsom iščekujemo budućnost.

Sve je moguće riješiti i popraviti ukoliko volja postoji, ali ne samo volja koja se odnosi na priču, nego i volja koja se odnosi na djela. Još uvijek nije kasno da se nadležna tijela probude, kvalitetno pripreme natječajnu dokumentaciju i daju poslovnom (i drugim sektorima) toliko potrebnu financijsku injekciju koja će barem malo popraviti crne statistike s kojima se susrećemo svakoga dana. Zato pređimo s riječi na djela.