'Nitko ne čita Bibiliju više od mene', rekao je tijekom kampanje Donald Trump, koji je na vlast došao zahvaljujući velikoj potpori američkih evanđeoskih kršćana. Međutim, pred kraj kampanje, a također  nakon inauguracije, ta se potopra počela hladiti.

Vjera u američkom društvu i politici igra daleko veću ulogu nego u Europi, pa i kod nas, ali često iz osebujnih razloga. Jedan je od njih slučajnost da riječ 'trump', između ostaloga, znači i 'truba', pa se prezime američkoga predsjednika može naći u engleskim prijevodima Biblije. Njegovi su pristaše nerijetko isticali da je on 'zadnja truba' prije konca svijeta ('last trump'), iz 1. Poslanice Korinćanima, ili čak 'Božja truba' ('trump of God') iz Poslanice Solunjanima. 

Još su ga češće apostrofirali kao ostvarenje vizije proroka Izaije o perzijskom kralju Kiru – kao oruđe Svemogućega za spasenje Izraela, odnosno SAD-a.

Predizborne pobožnosti

Trumpa su tijekom kampanje posebno podržavali biskup Harry Jackson iz Marylanda i velečasni Darrell Scott iz Ohioa, a jednom je prilikom bio i snimljen s protestantskim vjerskim vođama, okupljenima u Trump Toweru, kako mole za njega. Među njima bila je i jedna propovjednica, koju tom prilikom nije uopće ispipao. Trump je tada u ruci držao obiteljsku Bibliju koju mu je, po okončanju njegova prezbiterijanskog vjerskog odgoja, darovala majka. Na tu je Bibliju i prisegnuo na inauguraciji.

Američki predsjednici uvijek prisežu na Bibiliju, no sama knjiga nije propisana. George Washington zakleo se na Bibliju koju su donijeli iz masonskog hrama; Franklin Delano Roosevelt prisegnuo je na obiteljskoj Bibliji, na nizozemskom, tiskanoj 1686. John F. Kennedy, prvi, i zasad zadnji katolički predsjednik, prisegnuo je na katoličkoj Bibliji.  

Dan inauguracije Baracka Obame pao je na spomen-dan velikog borca za prava crnaca, Martina Luthera Kinga, pa je prvi crni predsjednik simbolično prisegnuo na dvije Biblije: Kingovoj i onoj koja je pripadala Abrahamu Lincolnu. Trump nije htio biti lošiji od prethodnika pa je i on prisegnuo na dvije Biblije – Lincolnovoj i majčinoj.

Međutim, ni privrženost majčinoj Bibliji nije mogla razuvjeriti brojne američke pentekostne kršćane da Trump nimalo ne odgovara slici vođe nacije kakvu oni imaju. Američki propovjednik Andy Naselli, primjerice, isprava je pozivao svoje vjernike da glasaju za Trumpa, ali se pred izbore zbog toga pokajao. Dapače, nabrojao je Trumpove grijehe kako ih on vidi: javno se hvalio preljubima; vrijeđao je žene, invalide i ratne zarobljenike; prevario je ljude za novac; demagoški je podilazio strastima i predrasudama publike umjesto da koristi racionalne argumente; besramno je hvalisav; površan je i osvetoljubiv. 'Rijetko će koji roditelj reći sinu: budi kao Trump. A to je žalosno', zaključio je Naselli, a i mnogi drugi.

Dodatni problem za Trumpa, u očima fundamentalnih kršćana, predstavlja molitva nakon inauguracije, održana u nacionalnoj katedrali u Washingtonu, gdje je sjedište episkopalne biskupinje Mariann Edgar Budde. Ondje se okupilo dvadesetak duhovnih vođa različitih vjera i denominacija, od šamana plemena Navaho, svećenika iz hrama božanstva Višnu i imama Mohameda Magida, do Sikha Jessea Singha, kantora Mihaila Maneviča i rabina Freda Raskinda, čemu valja pribrojiti niz predstavnika raznih kršćanskih crkavi – katolika, pravoslavnih, evanđeoskih, episkopalnih i prezbiterijanskih.

Vođa nacije - uzor mladima?

Iako je to bila samo molitva, bez ikakvih vjerskih obreda, mnogi američki kršćani s nepovjerenjem gledaju na takvo miješanje religija jer im smrdi na new age. Na molitvi je, međutim, sudjelovala Alveda King, nećakinja Martina Luthera Kinga, veoma aktivna u borbi protiv pobačaja. 

Među onima koji su bili pozvani na molitvu, a nisu došli, nalazi se i rabin Ari Plost. On je u Washington Postu napisao da njegova vjera podučava 'ljubi bližnjeg svog', a da Trumpov mandat to ne obećava. Vjerojatno ne bi došao ni John Piper, evanđeoski propovjednik i kolumnist. On je uoči izbora napisao da je Trump moralno neprikladan za predsjednika jer bi 'vođa nacije, prema kršćanskim načelima, morao biti pouzdan i uzor mladima'. Međutim, Piper je zaključio da i nije loše da predsjednik nema pretjerane veze s kršćanstvom, jer 'kršćanskoj vjeri ne treba veza s vlašću zato što ta veza često kvari Kristov duh'. Odnosno, ako bi Piper i došao na molitvu za predsjednika, on ne bi 'molio za njegov uspjeh, nego za njegovo pokajanje'.

Ideja molitve za predsjednika je zanimljiva jer pokazuje kako glasači, barem oni religiozni, vide njegov mandat. U pravilu, evanđeoski kršćani bi molili za Trumpovu mudrost i razboritost; da sasluša savjete koji će biti na korist i zemlji i svijetu; da vodi miru; da potiče dijalog; molili bi za civilno društvo i za slobodu crkve – a ako bi za to molili, očekuje se da se u tom smislu i trude.

Kako bi učvrstio svoj položaj među njima, Trump je za potpredsjenika izabrao Mikea Pencea, pobožnog vjernika. Znakovito je da je Pence za inauguraciju isplanirao otvoriti Bibliju na istom retku na kojem je to učinio i Ronald Reagan, iz 2. Knjiga ljetopisa, u kojem Bog govori sljedeće: 'I ponizi se moj narod na koji je prizvano ime moje i pomoli se i potraži lice moje i okani se zlih putova, ja ću ga tada uslišati s neba i oprostiti mu grijeh i izliječit ću mu zemlju'.

Kisela papina čestitka

Pa dok Trump nekako i lavira s protestantima, s katolicima se duboko zakopao. Još mu je prije papa Franjo poručio da onaj 'tko samo želi graditi zidove, a ne mostove, nije kršćanin', referirajući na zid prema Meksiku.

Trump mu je odmah odbrusio u svom stilu:  'Ukoliko i kada ISIL bude napao Vatikan, mogu vam obećati da bi papa samo želio i da bi se molio da Donald Trump bude na mjestu predsjednika'.

Papina čestitka Trumpu bila je vrlo kisela. 'Neka se u vašem mandatu ugled Amerike i dalje mjeri njezinom brigom za siromašne, odbačene i potrebite', napisao je, apelirajući na 'bogatim duhovnim i moralnim vrijednostima koje su oblikovale povijest američkog naroda i zauzimanjem Amerike za rast ljudskog dostojanstva i slobode u svijetu'. Usput je spomenuo i Hitlera i 1933.

Možda zbilja ima Biblija pravo pa je 'Božji Trump' ujedno 'zadnji Trump'.