Cijelo vrijeme se skriven iza bujne brade krio od svojih progonitelja pred njihovim nosom, nastupajući u javnim predavanjima uživo pred publikom. Ratko Mladić se nije ni krio: sve do 2002. bio je ugošćen u vojarni bivše JNA u Krčmarima kraj Valjeva, pod zaštitom Nebojše Pavkovića, da bi zatim prešao u ilegalu dok mu je obitelj širila vijesti o njegovom slabom zdravlju i srčanim udarima na temelju kojih su zatražili i potvrdu o njegovoj smrti. Istina je bila mnogo banalnija: krio se u kući svog rođaka Mladića u Lazarevu kod Zrenjanina. Banalni podatak, koji je mogao istražitelje još i mnogo ranije navesti na njegov trag.

Banalnost zla još se jednom potvrdila u činjenici da je i Ratko Mladić bio svojim progoniteljima pred nosom, baš kao i Radovan Karadžić.

Sada primjer 'ludog psihijatra' slijedi i 'luda vojničina' Mladić, kako ga je baš nazvao sam Karadžić kada ga je smijenio 1995. i preimenovao u 'savjetnika'. No dotada Mladić se proslavio kao krvnik Srebrenice, autor jedinstvenog genocida koji se može usporediti s njemačkim pokoljem u Kragujevcu 1941. kada je ubijeno 7.000 muškaraca, staraca i djece, dok je Mladić dao poubijati 8.300 muškaraca, također staraca i djece.

No Mladić nije samo krvnik Srebrenice, on je prije toga izdao naredbu o zločinima u Kijevu i Škabrnji i držao je pod opsadom Sarajevo čitave tri godine, u najduljoj opsadi jednog grada u novijoj povijesti ratovanja.

Sada je konačno uhićen. Dugo vremena ga je štitio sam vrh JNA i brojni jataci iz paradržavnih vojnih i obavještajnih struktura. Konačno, i SAD su morale ponuditi pet milijuna dolara nagrade, a srpski vrh povisio je u listopadu 2010. nagradu za Mladićevu glavu s pet na 10 milijuna eura. No nije to ono što mu je u ovom slučaju došlo glave.

Glavni razlog zbog kojeg se počela mijenjati klima prema Mladiću je želja Srbije da izađe iz međunarodne izolacije u koju je drugi put utonula nakon Đinđićeva ubojstva i da se pridruži Europskoj uniji. Moglo bi se čak reći da je hrvatski uspjeh ulaska u konačnicu pregovora s EU djelovao i na srpsko vodstvo i na predsjednika Tadića da prekinu igru mačke i miša i da okončaju dvosmislene igre tipa 'Mladića ima - Mladića nema' na teritoriju Srbije.

Uhićenju Mladića kumovao je s jedne strane uspjeh Hrvatske na putu u EU, a s druge strane želja srpskih političkih elita, na čelu s predsjednikom Tadićem da prekinu dugotrajnu izolaciju Srbije i da se ukrcaju u vlak za Bruxelles.

Sada je jedna od glavnih prepreka uklonjena Srbiji za dobivanje statusa kandidata za člana EU. Druga prepreka još preostaje, ali je ona znatno manja: Goran Hadžić je još na slobodi, ali on nije predmet podijeljenih osjećaja ni srbijanskog vojnog vrha niti političke javnosti. Ako je doista na tlu Srbije, on će također vrlo brzo pasti. Kapitalac je, u ovome slučaju, bio Ratko Mladić. Ako je 'pao' Mladić, pasti će i drugi ratni zločinci manjeg kalibra.

Sada Srbija može očekivati da je, kako kaže Tadić, pošto je 'skinuta ljaga sa Srbije i Srba ma gdje oni bili', Europska unija konačno dodijeliti Srbiji status kandidata. No uhićenje Mladića mnogo je važnije za budućnost cijele regije. Mladić i Hadžić su najveće prepreke koje stoje na putu otvaranja procesa pomirenja.

To je katarza koja je u prvom redu potrebna Srbiji, koja će tako moći sada odlučnije raščistiti s prošlošću i sa svojom odgovornošću u ratovima na tlu bivše Jugoslavije. S druge strane, to će olakšati i drugim nacijama da učinkovitije zaključe postupke protiv 'svojih' ratnih zločinaca, bez obzira na to što njih tretiramo kao 'inducirane ratne zločince', to jest 'obrambene ratne zločince' koji su navodno samo 'pretjerali' u legitimnoj obrani.

Međunarodno ratno i humanitarno pravo, međutim, ne razumije 'prekoračenje nužne obrane' u ovakvim slučajevima. Zločinci su zločinci, pa kada i brane sebe i svoj narod od agresije i genocida, i s time moramo naučiti živjeti i mi, s druge strane ovog ratnog vrtloga.

Uhićenje Mladića je stoga dobrodošao čin u razvoju događaja u cijeloj regiji koji neće, nažalost, vratiti mrtve njihovim dragima, ali će možda vratiti povjerenje u pravdu pred kojom se nitko ne može sakriti. A Haški tribunal ima sada veliku i odgovornu šansu da Mladiću sudi po zaslugama, u ovom slučaju po zločinu genocida što ga je počinio i da tako cijelom svijetu pošalje jasnu poruku da u ovom modernom svijetu ne smije biti više skloništa ni za razne Mladiće, Hadžiće, Bin Ladene i ostale megazločince koji su svojim zločinima izazvali gnušanje i revolt cijelog svijeta.