Premda je upravo ova zemlja i dalje najpoželjnija destinacija kako za hrvatske radnike različitih profila, od krovopokrivača do medicinskih tehničara, tako i za migrante iz Sahela i srednje Azije, njemačkome gospodarstvu ne ide baš najbolje. Dapače, to nije samo plod uvida izvanjskih promatrača, već se radi o temi koja već dulje vrijeme muči samu njemačku javnost.

Čudo u problemu

Njemački ekonomski stručnjaci govore o krizi konjunkture, pri čemu se spojilo nekoliko nepovoljnih faktora. Prvo, cijene energenata su poskupile proizvodnju i prijevoz. Drugo, rat u Ukrajini i sankcije Rusiji negativno su se odrazili na izvoz na ta tržišta. Treće, kronično nedostaje kvalificirane radne snage. Četvrto, njemačku industriju muči birokracija, tj. šuma propisa. S obzirom na uzastopnu stagnaciju u posljednjim kvartalima, zemlja se već nalazi u tehničkoj recesiji, a to potvrđuju i službene izjave predstavnika udruga poslodavaca. Inače, usprkos nedostatku kvalificiranih radnika, Njemačka bilježi blag porast registrirane nezaposlenosti (u srpnju je porasla za 0,2 boda, na ukupno 5,7 posto).

Njemačka ekonomija silno je pogođena upravo zato što se oslanja na (tešku) industriju, koja je veliki gutač struje, pa jako pati od porasta cijena, više nego uslužno (turistički) orijentirani jug Europe. Autoindustrija polako gubi korak u utrci za plasiranjem novih električnih i hibridnih modela po prihvatljivim cijenama. Iako i dalje cijenjeni, njemački automobili više nisu nužno jamstvo kvalitete, a na nekim tržištima i dalje ih prati stigma iz vremena Dieselgatea, tj. varanja na mjeračima ugljičnog otiska dizelskih motora novije generacije VW-ovih vozila. Pad izvoza automobila, poglavito u pravcu Kine, posljedica je pandemije i nemogućnosti brze prilagodbe na pokidane opskrbne i transportne lance. Treba podsjetiti da je Njemačka dugo vremena imala izrazito stroge javnozdravstvene mjere te su one snažnije opteretile gospodarstvo nego u drugim europskim zemljama.

Žmirkavi semafor

Scholzova semaforska koalicija gubi povjerenje građana. Njegovi socijaldemokrati pali su u anketama s 26 na 18 posto, a demokršćani su se oporavili te su ponovno najjača stranka s 26 posto. Preokret se dogodio na početku ruske agresije na Ukrajinu, u veljači lanjske godine. Liberali su također pali s 12 na osam posto dok se treći član koalicije, Zeleni, drže na gotovo istoj podršci (14 posto) kao i za vrijeme posljednjih izbora (15 posto, rujan 2021. godine). Međutim Alternativa za Njemačku (AfD) u međuvremenu je skočila na drugo mjesto s 21 posto podrške anketiranih građana.

Pokrajinski izbori, odnosno izbori za parlamente saveznih država, u Njemačkoj oduvijek služe kao test popularnosti stranaka u vladi. U posljednje dvije godine socijaldemokrati, zeleni i liberali izgubili su mahom sve izbore. Posebno su loše prošli liberali jer su ispali iz parlamenata u Berlinu i Donjoj Saskoj. Također valja istaknuti da su demokršćani pobijedili u Berlinu, inače sredini koja se smatra izrazito sklonom lijevim strankama. U Berlinu je Ustavni sud naknadno utvrdio da su nepravilnosti na izborima 2021. godine (nepravodobno otvorena biračka mjesta, problemi s brojenjem glasova, problemi s dostavom izbornog materijala) bile takvog opsega da su njihovi rezultati proglašeni nevažećima.

Malu satisfakciju su socijaldemokrati doživjeli prošloga proljeća, kada je njihov Frank-Walter Steinmeier u saveznoj skupštini (zajedničkoj sjednici nacionalnog parlamenta, Bundestaga, i izaslanika pokrajinskih parlamenata (sukladno broju stanovnika i stranačkoj snazi) ponovno izabran za njemačkog predsjednika. U listopadu slijede izbori u Bavarskoj i Hessenu. U Bavarskoj demokršćani solidno stoje te će vjerojatno moći ponovno sastaviti većinu sa Slobodnim biračima, malom konzervativnom strankom koja se zalaže za snaženje odlučivanja na lokalnoj razini. U Hessenu je na vlasti koalicija demokršćana i zelenih, no prema anketama su se socijaldemokrati oporavili u ovoj središnjoj njemačkoj pokrajini te prestižu ekologe.

Rat u Ukrajini doveo je do velikog rasta cijena zbog poskupljenja energenata u zemlji koja je ovisnost o ruskom plinu pretvorila u umjetničku formu. Rast cijena stvara napetosti unutar tročlane koalicije, čije se članice upravo najviše razlikuju prema svojim idealima u ekonomskoj politici. Liberalni ministar financija želi uravnoteženi proračun i odlučno ponavlja 'ne novim nametima', nauštrb socijaldemokratskih i zelenih planova za socijalne programe (stambena kriza je ponovno snažno u fokusu) i zelenu tranziciju.

Rat je također stavio vladu u Berlinu u neugodan položaj jer je razotkrio razmjere slabog stanja Bundeswehra te otvorio neugodno pitanje povećanja izdvajanja za obranu, nečega od čega dobar dio političkih elita u toj zemlji, zbog pacifističke orijentacije razvijane u desetljećima denacifikacije, tradicionalno zazire. Naposljetku je Scholzova vlada alocirala čak 100 milijardi eura za snaženje obrambenih kapaciteta te čak pristala poslati tenkove Ukrajincima. Povijest se ironično ponavlja – svaki put kada su pacifistički orijentirani zeleni u vladi te vode resor vanjskih poslova, Njemačka je najviše angažirana: za vrijeme Joschke Fischera u intervenciji NATO-a protiv SR Jugoslavije, a danas Annalena Baerbock predvodi podršku ukrajinskim ratnim naporima.

Premda su inicijalno bili složni oko potrebe izdvajanja za energetsku tranziciju i pomoć Kijevu, koalicijski partneri se sve više razilaze – ove godine su svađe oko prijedloga proračuna za 2024. godinu (u njemačkom parlamentarizmu se prijedlog proračuna priprema puno dulje nego u Hrvatskoj te je u svojoj radnoj verziji mjesecima ranije dostupan na zastupničkim klupama) značajno usporile njegovo usvajanje.

Desni izazovi

Alternativa za Njemačku (AfD), desni populisti koji na lokalnoj razini često očijukaju s krajnjom desnicom i revizionističkim pogledom na naslijeđe nacionalsocijalizma, jako su dobro iskoristili rast životnih troškova izazvan skokom cijena energenata da bi snažno podigli svoju popularnost. Također, mobilizirali su dio stanovništva sklonog proruskom pogledu na rat u Ukrajini te odbijaju njemačku financijsku i vojnu umiješanost u sukob. Također, budući da se, kako se i hrvatski građani mogu osobno osvjedočiti, migracijski val ponovno zahuktao (pri čemu je Hrvatska često ulazna točka u šengensko područje, a Njemačka krajnji cilj), ta tema snažno ide na ruku upravo AfD-u. Ova stranka nije više popularna samo na istoku zemlje (premda tamo i dalje ima svoja glavna uporišta), već širi svoju podršku diljem Njemačke. Inače, rat u Ukrajini i migrantska kriza bili su okidač i za populističku ljevicu, pri čemu treba istaknuti Sahru Wagenknecht (inače, iranskog podrijetla po ocu) koja uporno rogobori protiv podrške Kijevu i tvrdi da su obični radnici zanemareni zbog fokusa vlade na zelene politike.

U proljeće slijede europski izbori, a oni su diljem Unije izbori drugoga reda, na kojima si birači 'daju oduška' pa glasuju za radikalnije opcije i koriste ih za 'šamaranje vlade'. Prema anketama za europske izbore, AfD je skočio s četvrtog na drugo mjesto, a demokršćani su i dalje stabilno prvi.

Ostaje se nadati da će Njemačka ipak prebroditi recesiju i da nas neće sve povući sa sobom pod vodu – radi se o glavnom hrvatskom uvoznom i trećem izvoznom partneru. Cinici bi pak rekli da je posljednjih godina glavni hrvatski izvoz u Njemačku kvalificirana radna snaga.