Skandal u Izviđačkom savezu šokirao je Hrvatsku. U HTV-ovom 'Dnevniku' zabrinuti Ivan Jabuka izvještava: 'Pedofilski skandal u izviđačima! Dvojica mladića optužila su vođu izviđačke grupe, koji je sad u mirovini, za seksualno zlostavljanje. Na

temelju njihovih izjava šef zadarskog Saveza izviđača je pokrenuo istragu. Sve je proslijeđeno čak i u Svjetsku organizaciju izviđačkog pokreta. Policija je za navode o zlostavljanju saznala iz medija i obećala pokrenuti istragu.'

Zvuči potpuno suludo, zar ne? Pa što ti izviđači misle, da su i policija i sud? Jesu li oni svjesni da djeluju u Republici Hrvatskoj, pravnoj državi s neovisnim sudstvom, čija policija po službenoj dužnosti mora progoniti svakoga onog za kojeg postoji osnovana sumnja da je zlostavljao dijete? Ne misle se valjda izvući prebacivanjem odgovornosti za tako strašan zločin na nekakav smiješni Izviđački sud, smješten izvan Hrvatske, koji će svoju odluku donijeti u skladu sa Zakonom izviđača, a ne s pozitivnim zakonskim propisima Republike Hrvatske? Misle li ti izviđači da za njihovo članstvo vrijede neki drugi zakoni? Kakvoj to osobi uopće može pasti na pamet ne prijaviti takva zlodjela policiji?

Dobro da je takva priča posve hipotetska, zamišljena situacija, zar ne? Osim što nije. Naime, zamijenite Izviđački savez za Katoličku crkvu, a Svjetsku organizaciju izviđačkog pokreta za Vatikan i dobili ste hrvatsku stvarnost u posljednjih nekoliko dana.

Naime, kako je moguće da su doslovce godinama, kako izvještavaju današnje dnevne novine, 'svi znali sve' o svećeniku iz Bibinja, Nedeljku Ivanovu, i njegovoj 'ljubavi' prema dječacima? Kako je moguće da su žrtve, po vlastitom priznanju, prije više godina istupale u medijima javno iznoseći optužbe protiv Ivanova, a da policija tada nije našla za shodnim otvoriti istragu? Kako je moguće da se od pokojnog nadbiskupa Ivana Prenđe, koji je bio upoznat sa slučajem, pa sve do današnjeg nadbiskupa Želimira Puljića, ama baš nitko iz Crkve nije sjetio prijaviti seksualno zlostavljanje desetina a možda i stotinu djece nadležnim državnim organima?

Zašto zadarski nadbiskup Puljić odbija odgovoriti na pitanje tportala zbog čega nije prijavio seksualno zlostavljanje djece policiji čim je saznao za njega? Je li posve normalno da istragu o seksualnom zlostavljanju djece otvara nadbiskup, a ne glavni državni odvjetnik? Zašto vodeći hrvatski mediji skupno zabijaju glavu u pijesak pred činjenicom da se na katoličke svećenike u sekularnoj Hrvatskoj primjenjuje (samo!) kanonski zakon, a na sve ostale zakoni Republike Hrvatske?

Odgovor na sva gore navedena pitanja je jednako toliko trivijalan koliko je zastrašujući: naime, baš kao što su ugovori Hrvatske i Svete Stolice iznad Ustava RH (za ocjenu njihove ustavnosti naš se Ustavni sud proglasio nenadležnim), tako su svećenici Katoličke crkve efektivno izvan dosega pravosuđa Republike Hrvatske. Hrvatska se odrekla svog pravnog suvereniteta i prava na zaštitu svih svojih građana, a sve kako ne bi naljutila Katoličku crkvu. Što prije to priznamo sami sebi, to ćemo se prije prestati iščuđavati nad ovakvim slučajevima i početi zajednički graditi zid odvajanja crkve od države. Ako nam ovih dana nije jasno zbog čega je taj zid prijeko potreban, nikad nam neće ni biti.