Milanovićeva predstava u Saboru trebala je biti alibi za drugi poraz od HDZ-a - napokon se šef HDZ-a Tomislav Karamarko nakon prospavane noći oglasio o potopu koji je njegova stranka doživjela na aktualcu u parlamentu. Po njemu, prvi je poraz Milanović pretrpio u vezi s pelješkim mostom, pa ga je nakon HDZ-ove presije prihvatio kao mogući projekt. Drugi se poraz, po Karamarku, tiče premijerova prihvaćanja da se za ratifikaciju sporazuma Tuđman-Izetbegović traži dvotrećinska parlamentarna većina.

Koliko će javnosti takve tvrdnje izgledati uvjerljivo? Naknadnim interpretacijama šef HDZ-a pokušava spasiti obraz. Ne samo svojoj stranci koja je u žestokom okršaju za saborskom govornicom do nogu potučena. Pokazala se nespremnom, nedoraslom i potpuno zatečenom premijerovim furioznim nastupom. Još više Karamarko pokušava spasiti vlastiti obraz. U pet sati koliko je Milanović matirao njegov HDZ šutio je kao zaliven. Bez riječi, bez reakcije. Ni prstom nije maknuo dok je njegova razbijena momčad krvarila i brojila žrtve. Pokazao je nula liderskih kapaciteta. Njegovo je ponašanje bilo kukavičko. Nije čudo da je teško razočarao i vlastitu ekipu. U kojoj nakon izgubljene bitke pokunjeno govore o tome da su imali sjajan borbeni plan. Možda, ali vojska mora imati i generala. A na HDZ-ovom zapovjednom mjestu u Saboru sjedila je mumija.

Karamarkov je problem u tome što o rezultatu utakmice, o tome tko je pobijedio a tko izgubio presuđuje javnost, a ne on.