Ja živim iznad pučke kuhinje. Promatram sa svog balkona redove ispred pučke kuhinje i svoju djecu tjeram da gledaju - izjavio je Tomislav Karamarko u jednom svježem intervjuu, tužnim prizorima argumentirajući svoju tezu da hrvatska socijalna situacija, koju on zove katastrofom, dokazuje nesposobnost aktualne, Kukuriku vlasti. Kad se šef HDZ-a spusti iz stana, ljudi ga, kaže, vuku za rukav i tvrde kako im je teško. 'Zar je to lijepa slika?', pita se HDZ-ov maneken socijalne tankoćutnosti.
Iz citiranog nije baš jasno što je Karamarku pravi ili veći razlog frustracije: sve masovnije siromaštvo, vidljivo i po broju onih koji se sami ne mogu prehraniti, ili činjenica da mu pogled iz stana, umjesto na neke ljupke gradske pejsaže, puca na redove pred pučkom kuhinjom. Slika sigurno nije lijepa, ali nije lijepa ni slika koju je svojom izjavom sam o sebi nacrtao. Njegove ga krokodilske suze nad socijalnom bijedom, između ostalog, čine najnepopularnijim političarem u Hrvatskoj. Šampionom dvoličnosti i politike 'drž'te lopova'. Strašno je nesretan zbog ljudi osuđenih na pučku kuhinju, ali na zasluge vlastite stranke za takvo stanje ili zaboravlja ili, što je još gore, perfidno ih pokušava zanijekati. Recentnom izjavom o 'famoznoj HDZ-ovoj pljački' relativizirao je razmjere HDZ-ove hobotnice, odnosno doveo u pitanje je li se ta pljačka uopće dogodila. Karamarko se danas skandalizira nad slikom Hrvatske koja se vidi s njegova balkona, premda je ona najvećim dijelom rezultat HDZ-ovih godina vladanja Hrvatskom. Glumeći socijalnu sućutnost, paradira s pričom da mu djeca gledaju svakim danom sve veću gužvu pred pučkim kuhinjama. Gledaju ljude koje je vlast njegove stranke prethodno dovela do toga da gladuju!